Piše: dr. Fethi Ebul-Verd
Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Čitajući novine na jednoj stranici sam pročitao ova pitanja: ”Da li koristite svoj mobilni telefon u toku vožnje? Jeste li znali da je zaokupljenost mobitelom od vodećih uzroka saobraćajnih nesreća? Jeste li znali da je prekršaj pričanja na mobitel u toku vožnje dostigao toliki i toliki procenat?
Ali, zato je tu Bluetooth! Bluetooth je uređaj namijenjen onima koji žele razgovarati na telefon za vrijeme vožnje. Može se spojiti na dva mobilna aparata u jednom autu, zvuk je jasan i vrlo čist, a povezivanje je jednostavno i ne zahtijeva bilo kakvu kontrolu. Može biti instaliran bilo gdje u automobilu, radi 20 sati bez potrebe za punjenjem, a puniti ga možete i upaljačem u autu.
Sjeti se da se želiš vratiti zdrav i siguran svojoj djeci i svojoj porodici. Maloprodajna cijena je tolika i tolika, cijena sa dostavom na bilo koju adresu je tolika i tolika. Količine su vrlo ograničene.”
Ovo je jedna od metoda u marketingu koji se inače definira kao umijeće trgovanja (prodaje), a temelji se na otkrivanju želja klijenata i radu na unapređenju proizvodnje ili usluga koje zadovoljavaju želje klijenata i uvjeravaju ih da trebaju kupiti dotični proizvod, kao i na postizanju cilja i ostvarivanju dobiti za tvrtku za koju se radi marketing. Svrha marketinga je da se prikažu sve odlike i prednosti proizvoda i to je sredstvo i put kako da se dođe do uma i srca kupca, ali i do njegovog džepa tako da on ne može odoliti iskušenju kupovanja tog proizvoda.
Da'va je dobijen slučaj, samo joj treba dobar i sposoban advokat
Ovo je savremena znanost koja daje jako pozitivne rezultate i mi bismo se, u pogledu da've i pozivanja ljudi u islam, itekako trebali upoznati sa principima ove znanosti. To, prije svega, podrazumijeva lijepo predstavljanje i prikazivanje islama, isticanje njegovih vrijednosti i ljepota, kao i njegovih prednosti za čovjeka na dunjaluku i na Ahiretu. Mi, prilikom pozivanja u islam, moramo da se obratimo ljudskom umu, da se približimo ljudskom srcu i emocijama. Nedostatak uspjeha u postizanju ovog uzvišenog cilja, u dolasku do ljudskih umova i srca, često puta je vezan za onoga koji poziva u islam, za daiju koji zanemaruje sredstva kojima se dolazi do ljudske duše i kojima se osvajaju ljudska srca, i koji ne obraća pažnju na osobenosti ljudi koje poziva i specifičnosti sredine u kojoj djeluje kao daija. Neko je dobro rekao: ”Da'va je dobijen slučaj, samo joj treba dobar i iskusan advokat.”
A na kraju ostaje Allahova uputa i pomoć, ali i to ovisi od iskrenosti daije i njegovog iskrenog djelovanja na polju da've, kao i o njegovoj žarkoj želji da Allahovu poruku dostavi drugim ljudima.
U knjigama sire spominje se da je Dža'fer ibn Ebi Talib bio jedan do prvih i vrlo uspješnih ”menadžera” da'vetskog marketinga, koji su na najljepši način predstavljali i prezentirali ljudima islam, koji su uspjeli uvjeriti ljudske umove i pokrenuti njihova srca i emocije i koji su bili uspješni u svojoj da'vi kako pred vladarima tako i pred običnim ljudima.
Dža'fer ibn Ebi Talib je uspio i onda kada su Kurejšije poslale delegaciju u Abesiniju da traže od abesinskog kralja Nedžašija da im isporuči muslimane koji su pobjegli iz Mekke (učinili hidžru) i kojima je on pružio zaštitu i utočište u Abesiniji. Toga dana, nakon što ih je Amr ibn As, kao vođa mušričke delegacije, predstavio u najgorem svjetlu svom starom poznaniku i prijatelju Nedžašiju, ispred muslimana istupio je Dža'fer ibn Ebi Talib, rekavši: ”O vladaru! Mi smo živjeli u neznanju i neznaboštvu, obožavali smo kipove i jeli smo lešinu, podavali smo se razvratu, kidali smo rodbinske veze, činili smo nasilje nad komšijama, a jaki su iskorištavali slabe i nemoćne. Tako smo radili sve dok nam Allah nije poslao jednog od nas kao Vjerovjesnika, njegovo porijeklo, istinoljubivost, povjerenje i čednost dobro su nam poznati. On nas je pozvao da vjerujemo u Allaha, da Mu druga ne pripisujemo, da Mu istinski ibadet činimo, da odbacimo kipove i kumire koje smo obožavali i mi i naši preci. On nam naređuje da govorimo istinu, da se prema komšijama lijepo ophodimo, da prestanemo činiti grijehe i prolijevati nedužnu ljudsku krv.
Zabranjuje nam razvrat, laž, jedenje imetka siročadi i potvoru čestitih žena. Naređuje nam da samo Allahu ibadet činimo i da Mu sudruga ne pripisujemo, da obavljamo namaz, da dajemo zekat i da postimo mjesec ramazan.
Mi smo povjerovali i potvrdili istinitost njegovog poslanstva. Počeli smo da slijedimo Objavu sa kojom ga je Allah poslao. Smatramo dozvoljenim ono što nam je on dozvolio, a zabranjenim ono što nam je on zabranio. Međutim, naš narod, o vladaru, napao nas je i izložio najgorim mučenjima, samo da bi nas odvratio od naše vjere i ponovo vratio u obožavanje kipova. I nakon što su nam neopisivo nasilje počinili, nakon što su obruč oko nas stegli i zabranili nam da svoju vjeru propovijedamo, mi smo došli u tvoju zemlju i tebe izabrali između svih drugih vladara, sa željom da ostanemo ovdje, nadajući se da nam kod tebe niko neće zulum činiti.”
Dža'fer ibn Ebi Talib – uspješni ”menadžer” da'vetskog marketinga
Na ovaj način Dža'fer je uspio prezentirati temeljne principe islamske da've, uspio je zaintrigirati ljudski um i nastaviti dijalog.
Tada je Nedžaši, zainteresirano, upitao: ”Da li imaš sa sobom ili da li znaš nešto od onoga što vam je Poslanik, s.a.v.s., donio od Allaha?” ”Da”, odgovorio je Dža'fer. Onda je Nedžaši zatražio da mu prouči nešto iz Kur'ana, a Dža'fer je odabrao da mu prouči ajete iz sure Merjem. Dža'ferovo učenje i poruke ajeta koje je učio o Zekerijau, a.s., Merjemi, a.s., i Isau, a.s., toliko su raznježili Nedžašijevo srce, kao i srca prisutnih svećenika, da su im se brade natopile suzama.
I stvar se nije završila samo na tome, već su se oni koji su slušali Kur'an potpuno predali Allahovom govoru i priznali su njegovu istinitost, tako da je Nedžaši rekao: ”Ono sa čime je došao vaš Poslanik, s.a.v.s., i ono sa čime je poslat Isa, a.s., potječe sa istog izvora.” Zatim se okrenuo Amru ibn Asu i Abdullahu ibn Rebi'i, rekavši: ”Možete slobodno ići! Tako mi Boga, ja vam ove ljude neću nikada predati!”
Amr nije odustajao. Pokušao je, na tragu islamskog stava prema Isa, a.s., izazvati sumnju kod Nedžašija u pogledu muslimana koje je uzeo u zaštitu. Sutradan je ponovo otišao kod Nedžašija i rekao mu: ”O vladaru, ljudi koje ti štitiš i kojima si utočište pružio govore o Isau, sinu Merjeminom, krupne riječi. Pošalji po njih i pitaj ih šta kažu za Isaa, sina Merjemina.”
Nedžaši je poslao po muslimane, pa su se u prvi mah pobojali ponovnog susreta i odgovora na pitanje o Isau, a.s. Međutim, dogovorili su se da će i o toj temi govoriti samo istinu i samo ono što Allah, dž.š., u Kur'anu kaže o Isau, a.s., pa šta bude. Čim su ušli kod Nedžašija, on je upitao: ”Šta kažete za Isa'a, sina Merjeminog?” Dža'fer ibn Ebi Talib, odgovorio je: ”O vladaru, mi o Isau, a.s., kažemo ono što nam je Poslanik, s.a.v.s., putem Kur'ana, prenio. Isa, a.s., je Allahov rob i Njegov poslanik, duh od Njega i riječ Njegova koju je udahnuo u djevicu Merjemu, a.s.”
A posljedica muslimanske istinoljubivosti i mudrosti daije Dža'fera ibn Ebi Taliba, bile su riječi kralja Nedžašija: ”Tako mi Boga, Isa, sin Merjemin, ni za dlaku nije drukčije tumačio od vašeg Poslanika!”
Stoga, brate daijo, znaj da si ti onaj koji zastupa i predstavlja islamski poziv, koji ga objašnjava i prezentira svakim svojim postupkom, i to djelom prije nego riječju, u rahatluku i u teškom stanju, u izobilju i u neimaštini, tajno i javno, zato se trudi da u svakom stanju i u svakoj situaciji budeš dobročinitelj, kao što su zatvorski drugovi rekli Jusufu, a.s., čim su ga upoznali: ”Protumači nam to, jer vidimo da si zaista dobar čovjek.” (Jusuf, 36.)
