Početkom maja međunarodna zajednica se suočava s odlukom koja izaziva opasne političke tonove u balkanskoj regiji: Generalna skupština Ujedinjenih naroda trebala bi glasati o rezoluciji kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Masakr nad 8.000 bh. muslimana obilježit će 30. godišnjicu 2025. godine.
Priznavanje ovog datuma bilo bi više od simbolične geste; to bi također bio lakmus test za kolektivno pamćenje i moralni integritet naših globalnih institucija, piše austrijski Der Standard u osvrtu na najavu glasanja o dokumentu i reakcije koje su uslijedile u zemljama Zapadnog Balkana, konkretno dijelu Bosne i Hercegovine i Srbiji.
Stravičan kontinuitet
“Ovo je kritičan trenutak u kojem međunarodna zajednica mora dokazati da je naučila na greškama iz prošlosti i da je spremna zalagati se za stabilnost i pravdu”, naglašava se i dodaje kako je rješenje u sankcijama i ekonomskim restrikcijama, te jačim vojnim prisustvom EU i NATO snaga.
Kako se navodi u tekstu austrijskog medija, reakcije iz Srbije i bh. entiteta Republika Srpska pokazuju da prošlost još uvijek predstavlja “bure baruta”, te da “prijetnje otcjepljenjem i odjeci ruske podrške bacaju tamne sjene na regiju”.
“Ovo je kritičan trenutak u kojem međunarodna zajednica mora dokazati da je naučila na greškama iz prošlosti i da je spremna zalagati se za stabilnost i pravdu. Jer ovdje leži uznemirujući kontinuitet: odbijanje suočavanja s vlastitom prošlošću može se shvatiti kao nastavak rata drugim sredstvima. Ovaj rat se ne vodi bombama i mecima nego sjećanjima i značenjima”, ističe se u tekstu.
Autor Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, naglašava kako dokument direktno ne spominje Srbiju ili Republiku Srpsku, ali se ipak prikazuje kao akcija “zlih” zapadnih država protiv Srba. Posebno su zabrinjavajuće reakcije vodećih političara iz Republike Srpske i Srbije. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik zaprijetio je otcjepljenjem od Bosne i Hercegovine ako se usvoji rezolucija, “što bolno podsjeća na početak devedesetih”.
Uz podsjetnik da je hiljade bh. Srba poslušalo Dodikov poziv prošlog četvrtka, protestujući protiv rezolucije u Banjoj Luci, autor navodi kako je sam Dodik u svom govoru na događaju negirao genocid, ocijenivši rezoluciju “neprihvatljivom”.
“Ova retorika također nalazi podršku u Rusiji i Srbiji, što samo pogoršava zabrinutost. Opasna je iluzija vjerovati da popuštanje i pragmatična prilagodba mogu spriječiti eskalaciju”, upozorio je autor.
Sigurnost i stabilnost
Smatra kako je ono što je neophodno u ovom trenutku “odlučna politika odvraćanja”.
“Međunarodni i lokalni akteri moraju učiti iz prošlosti i ne dopustiti da se greške iz prošlosti ponove. To pak ne znači samo fokusiranje na kratkoročno izbjegavanje sukoba, već davanje prioriteta dugoročnoj sigurnosti i stabilnosti”, tekst sugeriše, uz naglasak na odnos prema političkim liderima Republike Srpske.
Svaki kompromis, naglašava autor, oni tumače kao slabost, što je u prošlosti dovodilo samo do pojačanih zahtjeva i pritisaka.
“Sankcije i ekonomske restrikcije, posebno iz Sjedinjenih Američkih Država, već su se pokazale kao efikasan način slabljenja struktura moći u Republici Srpskoj. Stoga je krajnje vrijeme da međunarodna zajednica i lokalni akteri pošalju jasnu i nedvosmislenu poruku: Budućnost regije ne može i ne treba biti oblikovana prešutnim pristajanjem na otvorene prijetnje. Jača vojna prisutnost u regiji kroz misiju EU – Eufor i NATO mogla bi osigurati dugoročnu stabilnost i sigurnost”, smatra autor i zaključuje:
“Vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i u međunarodnoj zajednici, suočene su s ključnim izazovom. Moraju djelovati odlučno i ne dopustiti da se prošlost ponovi na Balkanu. Samo dosljednom i jasnom politikom može se osigurati budućnost ove regije. Ovo nije samo pitanje politike nego civilizacijske potrebe”.
