Autor: Mirsad Crnalić
Dr. Justin Barrett, viši istraživač u Centru za antropologiju i um na Univerzitetu Oxford, tvrdi da djeca imaju predispoziciju da vjeruju u više Biće jer pretpostavljaju da je sve na svijetu stvoreno sa svrhom. On tvrdi da mala djeca vjeruju iako ih to niko nije naučio kod kuće ili u školi, čak kaže da bi i ona djeca koja bi odrasla sama na pustom otoku razvila vjeru u Boga.
“Razmatranje naučnih dokaza prikupljenih u posljednjih deset godina pokazalo je da se mnogo više toga formira tokom razvoja dječijeg mozga nego što smo ranije mislili, uključujući predispoziciju da se svijet posmatra determiniran na način kao da iza svega stoji neko inteligentno biće”, rekao je Barrett za “BBC radio 4”.
On ukazuje na jednu studiju u kojoj su djeca starosti šest i sedam godina, na pitanje zašto postoje ptice, odgovarala “da stvaraju lijepu muziku” ili zato “da svijet izgleda lijepo”.
Drugi eksperiment na 12-mjesečnim bebama pokazao je da su one iznenađene filmom u kojem je kotrljajuća lopta naizgled stvorila uredan red kocki iz nasumične gomile.
Barrett ističe da postoje dokazi da djeca stara samo četiri godine shvataju, da iako su neke stvari izgrađene od ljudi, prirodan poredak stvari izgleda drugačije. On također kaže da djeca radije vjeruju u kreacionizam, nego u evoluciju, bez obzira na to što im kažu učitelji i roditelji.
Da je islam prirodna vjera ukazuju mnoge preporuke, naredbe i zabrane sa kojima je došao, pa ćemo navesti neke.
Čovjek se rađa u islamu i kad postane punoljetan samo to potvrdi srcem, jezikom i djelima i ne treba da ide nekom od stvorenja ili da čini neke posebne rituale i ceremonije da bi bio musliman, a što je slučaj sa drugim vjerama.
Čovjek po svojoj prirodi voli da mu se čini dobro a ne voli da mu se čini zlo i nepravda pa nas tako islam odgaja i uči da činimo drugima ono što želimo da oni nama čine.
Uzvišeni Allah nam opisuje vjernike:
“…zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro čine. A Allah voli one koji drugima dobro čine.” (Kur'an, El-Maide; 93.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas kako da budemo pravi vjernici i kaže: “Ko voli da se udalji od vatre i uvede u Džennet, neka sve, dok mu ne dođe smrt, vjeruje u Allaha i Sudnji dan i neka čini ljudima ono što voli da se njemu čini!?” (Muslim)
Kako znamo da je islam prirodna vjera?
Da je islam prirodna vjera ukazuju ibadeti muslimana koji su u prirodnoj vezi sa svim stvorenim, jer sve što je Allah stvorio, stvorio je da nam bude na usluzi, od pomoći i da nam ukrašava naš život na Zemlji. Tako vrijeme naših svakodnevnih namaza i početak i prekid posta određujemo pomoću sunca i njegovog položaja, a naše mjesece određujemo na osnovu pojave mladog mjeseca, pa tako znamo kad nam počinje ramazan – mjesec posta i kad nam završava, također pomoću njega određujemo vrijeme početka obreda hadždža i drugih vremena kada je lijepo dobrovoljno postiti.
Na prirodnost islama i na to da je to vjera za sve ljude na Zemlji ukazuje i to da se lunarni mjeseci pomjeraju kroz sva godišnja doba, tako se npr. mjesec posta – ramazan pomjera svake godine za deset dana, pa tako u toku trideset i šest godina bude “gost” sva četiri godišnja doba na cijeloj planeti Zemlji, što znači da svi ljudi bez obzira na kojem dijelu zemlje živjeli poste u tom periodu kroz cijelu godinu. Tako ove godine na jednom dijelu Zemlje muslimani poste u sred ljeta kad su dani najduži i najtopliji dok drugi istovremeno poste usred zime kad su im dani kratki i hladni pa je puno lakše postiti, kada se to nebi tako pomjeralo to bi onda bilo nepravedno i teško za one koji poste ljeti, ali Uzvišeni Allah je Pravedan i Milostiv prema svojim robovima pa im ništa teško u vjeri nije propisao i iz Svoje pravde je odredio da nekad postimo ljeti nekad u jesen nekad zimi a nekad u proljeće i hvala Mu na tome. Na ovaj red nemože uticati čovjek, pa čak i kada bi se svi ljudi skupili i željeli to, jer je Islam vjera Jednog Jedinog Istinskog Boga, Allaha Uzvišenog i niko nemože da je mijenja niti prilagođava sebi.
Na prirodnost islama ukazuje i to da se musliman može moliti bilo gdje na Zemlji, u prirodi, u prevoznim sredstvima (brod, avion, voz), izuzetak su samo mjesta koja su šerijatom zabranjena kao groblja, nečista mjesta…
Također čovjek može moliti Allaha za sve ono što mu je potrebno a što je dozvojeno (uputu, zdravlje, imetak, sreću, kišu, za zaštitu na putu…) i to direktno bez nekog posrednika, dok kod nekih npr. kada čovjek želi da se pokaje mora da se ispovijedi pred svećenikom ili moli pred slikom, ili određenim figurama i predmetima, što je neprirodno, Allah je bez ičije pomoći stvorio čovjeka i podučio ga da Mu se direktno obraća i moli.
Allah je pohranio u čovjeku mnoge lijepe i korisne prirodne osobine, putem islama je ukazao na njih i odredio propise kako ih usavršiti i sačuvati, koje su koristi posjedovanja tih osobina i koje su štete kada se izgube, spomenut ćemo samo dvije stid i blagost.
Čovjek se rađa sa stidom pa ga islam odgaja i uči, podstiče i pomaže da ga sačuva jer čovjek bez stida se ne razlikuje puno od životinje, a to ne doliči čovjeku jer je najodabranije stvorenje. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Stid donosi samo dobro.” (Muttefekun alejhi)
Nevevi kaže: “Učenjaci su rekli: ‘Stid se sastoji u osjećaju koji navodi na ostavljanje lošeg i otklanjanju kolebanja u izvršavanju obaveza.'”(Rijadu-s-salihin, str. 246.)
Blagost je uzrok svakog dobra, pa islam podstiče vjernike da budu blagi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Doista je Allah blag i voli blagost. On zbog blagosti nagrađuje više nego zbog grubosti, i više od ičaga drugog.” (Muslim)
