Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Komšija Ebu Hamze es-Sukerija htio je prodati svoju kuću i ponudio je cijenu za svoju kuću od četiri hiljade dirhema. Rečeno mu je: ”Tvoje kuća ne vrijedi toliko.” Odgovoro im je: ”Ja tražim dvije hiljade dirhema za kuću, a dvije hiljade zato što će onaj ko kupi moju kuću u komšiluku imati plemenitog čovjeka Ebu Hamzu es-Sukerija.”
Kada je Ebu Hamza saznao za to, poslao je svom komšiji četiri hiljade dirhema i rekao mu da ne prodaje kuću, već da ostane živjeti u njoj.
U svom kratkom osvrtu na ovaj slučaj, u svom djelu Sijer el-‘alam en-nubela’, imam Ez-Zehebi je zapisao: ”Ovaj Ebu Hamza nije nosio nadimak ”Es-Sukeri” – ”Šećerko” zato što se bavio trgovinom šećera, već su ga tako zvali zbog njegovog lijepog govora (izražavanja) i uljudnog ponašanja.”
Zapitajmo se u ovim mubarek danima mjeseca ramazana, kako se odnosimo prema našim komšijama i koliko bismo vrijedili ako bi neko od njih htio prodati svoju kuću.
