Dok Evropa pokušava da balansira između ruskog napredovanja u Ukrajini, ekonomskih udara iz Washingtona i unutrašnjih političkih lomova, nova kriza izrasta upravo u njenom srcu. Pod vodstvom Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska, bosanska politička stvarnost sve više klizi prema sukobu koji prijeti da se prelije van granica zemlje. Kako piše Ismet Fatih Čančar, bivši savjetnik ministra sigurnosti BiH i istraživač na Johns Hopkins univerzitetu, Evropa bi mogla uskoro morati da bira između odlučne akcije i katastrofe.
Republika Srpska, kako podsjeća autor, decenijama djeluje kao država u državi. Dodik, kao njen dugogodišnji lider i zagovornik otvorenog separatizma, uporno potkopava institucije Bosne i Hercegovine, izbacuje državne službenike sa teritorije RS-a, gradi paralelne strukture i koristi retoriku etničkog straha. U jeku sve agresivnijih koraka, državni sud BiH je donio presudu kojom je Dodik osuđen na godinu zatvora i zabranjen mu je politički angažman na šest godina. No, Dodik nije reagirao povlačenjem. Naprotiv — posjetio je Rusiju, Srbiju i Izrael, dok ga u BiH čuvaju entitetske policijske snage koje otvoreno prijete upotrebom sile protiv svakog pokušaja hapšenja.
Ono što ovu krizu čini posebno opasnom jeste ne samo institucionalna pobuna, već i pravna ofanziva kojom se iz RS-a briše prisustvo države. Entitetski parlament je usvojio zakone kojima zabranjuje rad državnog suda, tužilaštva, VSTV-a i državne policije na teritoriji RS-a. Osim toga, uvedena je kriminalizacija svakog oblika saradnje s tim institucijama, uključujući kazne za lokalne zvaničnike. RS istovremeno uvodi registar stranih agenata koji targetira civilno društvo. Ustavni sud BiH je sve te zakone poništio, ali njihova provedba je i dalje upitna jer su se državne institucije djelomično povukle s terena.
Dodik ide i korak dalje: predlaže ustavne izmjene koje bi omogućile formiranje entitetske vojske, granične policije, specijalnog tužilaštva i obavještajnog aparata koji bi proglašavao „neprijatelje RS-a“. Tužilaštvo BiH, zajedno sa Sudom, izdaje naloge za njegovo hapšenje i traži potjernicu od Interpola — ali Interpol, pod pritiskom Srbije, odbija. Državna policija ne intervenira iz straha da bi to izazvalo oružani sukob.
BiH se, piše Čančar, suočava s dubokom krizom suvereniteta. Ukoliko država pokuša provesti zakon, rizikuje otvoreni sukob. Ukoliko ne reaguje, rezultat je faktička podjela zemlje. U oba slučaja, opasnost se širi van granica BiH. Dodik, ohrabren nekažnjivošću, mogao bi pokušati integraciju RS-a u Srbiju, uprkos činjenici da entitet nije teritorijalno povezan sa Srbijom — dijeli ga Brčko, neutralna zona pod međunarodnim nadzorom.
U svemu tome, Dodik ne djeluje sam. Vučić je nakon presude lično došao u RS, osudio odluku Suda BiH i obećao podršku „narodu, institucijama i rukovodstvu RS-a“. Za Vučića, kako navodi autor, podrška Dodiku je politički alat — sredstvo da se skrene pažnja s masovnih protesta u Srbiji i da se učvrsti pozicija autoritarnog režima.
Podrška dolazi i iz Mađarske. Zamjenik ministra vanjskih poslova Levente Mađar stigao je u Banjaluku kako bi Dodiku izrazio punu podršku. Izjavio je da „Mađarska neće ostati po strani ako se rat vrati na Balkan“. Viktor Orban, mađarski premijer, aktivno se uključuje u unutrašnje poslove BiH još od 2020. godine. U februaru ove godine poslao je 78 pripadnika specijalnih policijskih snaga Mađarske na zajedničke vježbe sa policijom RS-a.
Ali najopasnija podrška dolazi iz Moskve. Rusija, po ocjeni autora, koristi Dodika za destabilizaciju Balkana, kao što koristi i druge krize da oslabi Evropu i skrene pažnju s Ukrajine. Prošle sedmice Dodik je boravio u Moskvi gdje ga je primio predsjednik Putin, dok Kremlj radi na eliminaciji Ureda visokog predstavnika. Ruski interes je jasan: Bosna i Hercegovina je mekani trbuh Evrope i ključna prepreka ka evroatlantskim integracijama Zapadnog Balkana.
Evropska unija se oglasila — iz EEAS-a, diplomatske službe EU, saopćeno je da Dodik ugrožava ustavni poredak BiH i slabi njene institucije. Sličan ton dolazi i iz Washingtona. Državni sekretar Marco Rubio izjavio je u martu da Dodik prijeti stabilnosti i sigurnosti zemlje. No, Čančar upozorava: riječi više nisu dovoljne.
Austrija i Njemačka već su uvele sankcije, ali autor poziva na šire mjere. Potrebno je povećati prisustvo međunarodnih mirovnih snaga, rasporediti ih uz granicu sa Srbijom i podržati državne institucije u provođenju zakona. Ako Evropa ne može zaustaviti Dodika sada, pita Čančar, kako će se suprotstaviti Putinu — ili Trumpu?
U dugoročnoj perspektivi, Čančar predlaže ustavne reforme koje bi eliminisale mehanizme blokade, ojačale izvršnu vlast i stvorile nove državne institucije — od vojne obavještajne službe, preko ministarstava energetike, poljoprivrede, industrije, pa sve do sporta i kulture. Tako bi se država stabilizirala i približila članstvu u EU i NATO.
Sjedinjene Države bi mogle uspostaviti sigurnosno partnerstvo s Norveškom, Turskom i Ujedinjenim Kraljevstvom, uz ulaganja u odbrambenu industriju BiH. NATO bi konačno trebao ponuditi jasan put i rok za prijem BiH u članstvo. Posebnu pažnju, zaključuje Čančar, treba usmjeriti na Brčko — teritoriju koja razdvaja RS i koja, po međunarodnom pravu, može biti pripojena Federaciji ako RS ne poštuje Dejton.
Kriza je već tu. Dodik je isprobao granice međunarodne pasivnosti — i još ih širi. Teritorije iz kojih je izbacio državne institucije su iste one na kojima je počinjen genocid nad Bošnjacima. Danas, isti ljudi žive tamo, pod kontrolom entitetske policije, koja je nekada bila dio tog zločinačkog aparata.
Dodikove ambicije postale su test za Evropu. Macron, Starmer, Merz i drugi lideri koji govore da mogu preuzeti odgovornost koju je Amerika napustila, sada moraju to i dokazati. Ako Evropa želi pokazati da zna i može da se brani – mora početi u Bosni.
(Oslobodjenje.ba)
