Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Juli je mjesec sjećanja na jedan od najmračnijih trenutaka savremene evropske historije – genocid u Srebrenici. U julu, 1995. godine, Srebrenica je postala simbol zla u modernoj Evropi. Grad koji je bio ”zaštićena zona UN-a”, gdje je međunarodna zajednica obećala sigurnost, ali nije pružila ni otpor srbo-četničkom agresoru, ni zaštitu bošnjačkim civilima. Ne samo što nisu zaštitili civile kojima su obećali sigurnost, već su ih predali u ruke dželata.
Naime, 11. jula 1995. godine, pod zastavom Ujedinjenih nacija, preko 8.000 muškaraca i dječaka je odvedeno, sistematski ubijeno i zakopano u masovne grobnice.
Danas svjetski i evropski političari dolaze u Memorijalni Centar u Potočarima, polažu cvijeće, i drže emitovne, ”srceparajuće” govore. Naravno, govore o pomirenju, o suživotu, o zajedničkoj budućnosti. Ali, gdje je pravda? Gdje je istina? Gdje su bili tada?
Nisu ovo pitanja prošlosti. Ovo su pitanja sadašnjosti. Jer, namjerna pasivnost međunarodne zajednice otkriva gorku istinu, da je obećanje: ”Nikada više!”, bilo samo prazna fraza. Holandski bataljon, zadužen za zaštitu bošnjačkih civila, posmatrao je egzekuciju pod izgovorom da nemaju ovlasti. A istina je bila mnogo surovija, politička volja da se zločin spriječi nije uopće postojala. Naprotiv, međunarodna zajednica je svjesno i namjerno žrtvovala Srebrenicu i dozvolila srbo-četničkom agresoru da počini stravične masakre i zločin genocida nad Bošnjacima.
I dok još odzvanjaju jecaji majki Srebrenice nad tabutima i nišanima njihovih najmilijih u Potočarima, dok se još uvijek ukopavaju pronađene kosti žrtava iz masovnih grobnica, pred našim očima odvija se novi genocid nad muslimanima, u Gazi.
I ponovo imamo istu šutnju, istu ”neutralnost”, isti cinizam, iste sile, iste narative i isti zločin. S tom razlikom što je Gaza danas nova Srebrenica, ali pred kamerama. Naime, ono što se u Srebrenici desilo, rekli bismo, u tišini, u Gazi se dešava pred kamerama, na očigled cijelog svijeta. Mjesecima svijet gleda kako cionistički okupator ubija civile, djecu, majke, novinare, medicinske radnike, kako bombarduje bolnice, džamije, škole, konvoja pomoći i skloništa. Gleda, i šuti.
Srebrenica je pala pod zastavom Ujedinjenih nacija. Gaza je danas ruševina pod bombama koje finansiraju najmoćnije zemlje svijeta. Vođe i predstavnici međunarodne zajednice su posmatrali Srebrenicu i okrenuli glavu. U Gazi, učestvuju. Politički, vojno, medijski.
Isti oni koji su u Srebrenici zakazali, danas podržavaju agresora u Gazi. Isti oni koji su nekad gledali u drugu stranu, danas snabdijevaju Izrael bombama, avionima, i političkom podrškom. Isti oni koji oplakuju Srebrenicu, danas opravdavaju genocid u Gazi. U Srebrenici je svijet ohrabrio srbo-četničke ubice i zločince. U Gazi, svijet finansira cionistički genocid.
Zašto? Zato što nisu svi životi jednako vrijedni u očima zapadno-kršćanskih moćnika. Zato što su Bošnjaci kao muslimani sumnjivi Evropljani, a palestinski muslimani ”višak” koji treba eliminirati u korist ”odabranog naroda”.
Stoga, na 30. godišnjicu svjetske i evropske sramote u Bosni, kažemo: Nećemo zaboraviti! Nećemo oprostiti! I nikada više nećemo vjerovati licemjernim parolama o ljudskim pravima, suživotu i toleranciji.
Jer, cionistička agresija na Gazu i genocid nad muslimanima Gaze, potvrđuje da su nacionalni i ideološki interesi, kao i geopolitički savezi ti koji određuju stepen i oblik međunarodne intervencije. Države djeluju, ili šute, prema vlastitim strateškim interesima, a ne prema moralnim principima. U slučaju Bosne i Hercegovine, svijet je tokom devedesetih ignorirao patnju i stradanje Bošnjaka, dok je politički prioritet bio podjela zemlje, a ne zaustavljanje i sprječavanje genocida.
Upravo to se danas dešava i u Gazi. Stoga, ni jedna zapadna država više ne može tvrditi da ima moralni autoritet da osuđuje kršenja ljudskih prava, jer dokaz brutalnosti cionističke agresije na Gazu emitira se uživo, svakodnevno, pred cijelim svijetom.
Nema sumnje da ovo zapadno licemjerje podriva same temelje pravde i čovječnosti na koje se Zapad često poziva. Genocid u Srebrenici i Gazi razotkrivaju lažnu neutralnost međunarodnog prava kada se suoči s ideološkom i političkom računicom.
Obje tragedije nose u sebi krik nemoćnih i poruku svima nama, da međunarodna zajednica nije neutralna, već ona bira strane, a time i moralne pozicije. Kada izostane reakcija na zločine nad civilima, šalje se jasna poruka da postoji hijerarhija patnje, i da su muslimanski životi jednostavno manje vrijedni.
Nakon što su dozvolili genocid nad Bošnjacima i zakleli se verbalno da se više nikada i nikome neće ponoviti, međunarodna zajednica istu izdaju ponavlja u Gazi, dozvoljavajući cionističkim zločincima da istrebljuju Palestince.
Sve ovo je poruka, pouka i upozorenje nama Bošnjacima, da bi ta ista međunarodna zajednica, bez imalo sumnje, opet dozvolila genocid nad nama. I jedini garant da nam se to neće ponoviti, nije, ni izbliza ni izdaleka, međunarodna zajednica i njena obećanja, već naše ostvarivanje vjerskog, nacionalnog i političkog jedinstva, te naša snaga da se odbranimo od svih dušmanskih nasrtaja na naš narod i našu državu.
