Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Osjećao sam neopisivu potištenost, tugu i uznemirenost kada sam čuo komandanta jevrejske vojske kako kaže: ”Mi se borimo za Tevrat (Toru), judaizam i obećanu zemlju.”
On je to govorio bez ikakve dvosmislenosti, stida ili bojazni, dok arapski i muslimanski lideri zatvaraju usta i ne usuđuju se poslati ni sličnu izjavu u odbranu Kur'ana, islama i velikog islamskog ummeta koji je napadnut sa Istoka i Zapada.
Da li to znači da je spominjanje Tevrata (Tore) čast, a spominjanje Kur'ana zločin?
Da li se to ljudi hvale svojim zabludama i lažima, dok se mi skrivamo sa svojom istinom?
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je najvrjednija i najbolja osoba na svijetu koju treba slijediti i slaviti njegovo naslijeđe, a njegova Knjiga je istinska Allahova objava u čijim se ajetima nalazi spas, od njenih sljedbenika se očekuje dobrota, a političke i druge muslimanske vođe su počastvovani njenim učenjem, razmišljanjem o njezinim porukama i ujedinjavanjem muslimanskih srca na tome.
Vjersko uvjerenje ima ogroman utjecaj na ljudsku aktivnost i iz njega se rađa djelo poput projektila koji ništa ne može zaustaviti.
Ako su Jevreji odlučili da objave vjerski rat, a mi muslimani odbijamo sve osim da vjeru pretvorimo u formu, manifestacije i ceremonije, tako da vjera ne oživljava naša srca, ne oblikuje karakter, ne upravlja ponašanjem, ne izgrađuje primjerene ličnosti, pa teško onda nama s takvim razumijevanjem vjere.
Ako bolni bičevi ne uspiju vratiti razboritost onima koji su zastranili, u tom slučaju slijede im katastrofe i ponižavajući porazi.
Hoće li se onda muslimanski narodi vratiti u okrilje Allahove vjere i milosti, ili će ih zadesiti sudbina prijašnjih naroda, onih koji nisu povjerovali, dok ih nije stigla bolna kazna?
