Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Rečeno je beduinu: ”Šta vi radite u pustinji u vrijeme nesnosne ljetne žege?” Odgovorio je: ”Zar postoji ljepši život od ovoga?! Neko od nas pješači miljama brišući znoj sa lica, a onda zabije svoj štap u pijesak i na njega stavi svoj ogrtač, zatim sjedne ispod njega (u njegovu hladovinu), i osjeća se kao da je u dvorcu perzijskog kralja.”
Drugi je upitan: ”Šta je blagostanje?” Rekao je: ”Da posjeduješ imetka onoliko koliko ti je neophodno, da živiš u svojoj domovini i da se družiš sa svojom braćom.” Zatim su ga upitali: ”A šta je poniženje?”, pa je odgovorio: “Selenje iz mjesta u mjesto (iz države u državu) i udaljenost od svoje domovine.”
Ovi primjeri su najbolji dokaz da domovina ima posebno mjesto u srcu svakog čovjeka i da se ona voli i čuva makar bila neplodna pustinja. Nećemo pogriješiti ako kažemo da, nakon istinske spoznaje i vjere u Allaha, najskupocjenije i najvrjednije što čovjek može imati na dunjaluku je domovina.
Čovjek bez domovine je entitet bez duše, tijelo bez osjećaja. Gubitak domovine znači gubitak sigurnosti i stabilnosti, a gubitak sigurnosti znači gubitak mira i spokoja.
Čak ni životinje ne prihvataju nikakvu alternativu ”domovini” i za nju su spremne sve žrtvovati. Ptice žive u svojim gnijezdima sretne i zadovoljne i ne bi ih mijenjale ni za kakav drugi dom, pogotovo ne za kavez, makar on bio od zlata. Sićušni mrav odlazi iz svoje kuće ili domovine u potragu za hranom, i nakon što prebrodi brda i doline, ponovo se vraća u svoj sigurni dom među svoj ”narod”.
Komentirajući ajet: ”Onaj Koji ti objavljuje Kur'an sigurno će te vratiti na onaj svijet. Reci: ‘Gospodar moj dobro zna ko je na Pravome putu i ko je u očitoj zabludi.'” (El-Kasas, 85.), Sejjid Kutb, rekao je: ”Ovaj govor upućen je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kad je napuštao svoj rodni grad, kad je bio protjeran od svog naroda, i kad je bio na putu prema Medini u koju još nije bio stigao. U tom trenutku nalazio se u Džuhfi blizu Mekke, blizu opasnosti, srcem i pogledom vezan za zemlju koju voli i s kojom bi se teška srca rastao da mu nije bio draži njegov poziv i poslanička misija od njegove zemlje i mjesta njegove mladosti, kolijevke njegovih uspomena i prebivališta njegove porodice.”
Iako je u citiranom ajetu termin ”el-me'âd”, na bosanski jezik preveden u značenju ”onaj svijet”, mnogi mufesiri smatraju da se ovaj termin odnosi na Mekku i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, pobjednički povratak u rodni grad.
Islam je prvi uspostavio koncept državljanstva
U pravu su oni učenjaci koji kažu da je islam prvi uspostavio koncept državljanstva. Naime, po dolasku u Medinu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo je sagradio džamiju, zatim je pobratimio muhadžire i ensarije, a nakon toga naredio je da se napiše poseban dokument koji će regulirati odnose između stanovnika Medine, muslimana i nemuslimana. Taj dokument poznat je kao Medinska povelja, i ona je Jevreje smatrala sastavnim dijelom građanstva ili državljana islamske države, koji na njenoj teritoriji žive kao njeni građani, te da su, u tom smislu, oni jedan narod zajedno sa muslimanima, sve dok ispunjavaju svoje dužnosti kao građani islamske države, tako da razlika u vjeri nije – prema odredbama Povelje – razlog za lišavanje načela državljanstva.
Definirajući i objašnjavajući okvire odnosa u ophođenju sa nemuslimanima, Uzvišeni Allah je spojio vjeru sa zemljom koja predstavlja domovinu, objavivši: ”Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični.” (El-Mumtahina, 8.)
Odnosno, nema smetnje i zabrane dobročinstva, ljubaznosti i lijepog ophođenja prema nemuslimanima sve dok se ne bore protiv nas da nas odvrate od naše vjere, ili da nas protjeraju iz naših domovina.
Kada je Allah, dželle šanuhu, pohvalio muhadžire u Kur'anu, spomenuo je da je među njihovim velikim djelima za koja su zaslužili posebnu počast i nagradu, pored prvenstva u islamu, to što su bili prisiljeni napustiti svoju domovinu, Mekku, bježeći sa svojom vjerom uprkos tome što im je teško pao rastanak sa domovinom. Uzvišeni Allah, objavio je: ”I siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu – to su, zaista, pravi vjernici.” (El-Hašr, 8.)
Islamski učenjaci kažu da je davanje prioriteta žrtvi domovine nad žrtvom imetka pokazatelj veličine žrtvovanog i težine utjecaja tog žrtvovanja na dušu.
Islam borbu za zaštitu domovine i povrat uzurpirane i otete zemlje tretira kao džihad na Allahovom putu, shodno ajetu: “Zašto da se ne borimo na Allahovom putu” – rekoše – “mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?” (El-Bekara, 246.)
Ideja ljubavi prema domovini i vrijednosti njene odbrane ima snažno uporište i u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je hadis u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko pogine braneći svoj imetak, on je šehid, ko pogine braneći svoju porodicu, on je šehid, ko pogine braneći svoju vjeru, on je šehid, ko pogine braneći svoju krv (tj. život), on je šehid.” (Et-Tirmizi, Ahmed i En-Nesai)
Ljubav prema domovini nisu isprazne riječi i parole
Ljubav prema domovini nisu samo riječi i parole, već je ta ljubav vezana za ponašanje svakog od nas neraskidivom vezom koja nas prati ma gdje bili: u domovini, izvan domovine, u kući, na radnom mjestu, na ulici itd.
Ljubav prema domovini ogleda se u uspostavljanju pravde, očuvanju njene sigurnosti i stabilnosti, u očuvanju njenih granica i njenog suvereniteta, u žrtvovanju za nju, u doprinosu njenom cjelokupnom napretku i progresu.
Ljubav prema domovini znači nikada ne zaboraviti cijenu koju smo platili za našu državu, narod, vjeru i slobodu. A kolika je ta cijena objasnio je jedan bošnjački alim jednom arapskom dobrotvoru koji je prvi put došao u Bosnu nakon agresije. Naime, šetajući sarajevskim ulicama, ovaj arapski dobrotvor je u jednom trenutku čuo ezan, pa je sav ushićen uzviknuo: ”Allahu ekber! Ezan usred Evrope.” Tada ga je ovaj alim upitao: ”Brate, znaš li ti kolika je cijena ovog ezana?” ”Ne znam”, odgovorio je. A onda mu je bošnjački alim rekao: ”Cijena ovog ezana je 100 hiljada šehida.”
Nažalost, ima onih čija usta su puna patriotizma i ljubavi prema domovini, ali u njihovim postupcima, ponašanju i riječima ne vidi se ništa osim neovlaštenog poigravanja sa državnim resursima, rada za neprijatelje naše države, izdaje povjerenog emaneta, raspirivanja razdora i sukoba među pripadnicima vlastitog naroda i širenja smutnje.
Umjesto da državu, u čije temelje su ugrađene ”rijeke” šehidske krvi, čuvamo kao zjenicu oka, da se sve bošnjačke političke i intelektualne snage ujedine i da rade na očuvanju i napretku države i naroda, bošnjački političari se bore za mrvice vlasti makar time u poptunosti ugrozili državu i njezinu opstojnost. A izgubiti državu, znači izgubiti slobodu, dostojanstvo i biti osuđen na lutanje, neizvjesnost i poniženje.
Milostivi Allahu, učini našu domovinu Bosnu i Hercegovinu sigurnom, popravi naše stanje, uputi nas putevima koji Tebi vode, i učini da svjetlo islama obasjava svaki kutak naše domovine do Sudnjeg dana.
