Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Zbog poslovnih obaveza njenog muža, te njegovih čestih putovanja i izbivanja iz kuće, jedna brižna supruga bojala se za svoga muža, ali i za svoju djecu, koja su već bila u pubertetu, da ih valovi fitne ne povuku u provaliju grijeha i poniženja. Njena bojazan imala je itekako pozitivne efekte na muža i djecu. Naime, jednoga dana, dok su sami sjedili u dnevnom boravku, muž joj je rekao: ”Ženo draga, želim ti reći da se sa mnom nešto čudno dešava. Osjećam da me nešto sprječava da učinim bilo kakav grijeh, svejedno radilo se o zabranjenom pogledu, tajnom telefonskom razgovoru, dopisivanju i časkanju sa drugim ženama, i sl.” Supruga mu u tom momentu ništa nije odgovorila, samo ga je pogledala i nasmiješila se. Drugi dan došao je njezin stariji sin i rekao joj: ”Majko, možeš li mi objasniti ovo moje duševno stanje. Naime, kad god sa prijateljima odem u grad radi upoznavanja i izlaska sa djevojkama, i kad god nazovem neku djevojku da razgovaramo ili da se dogovorimo o sastanku, osjetim tjeskobu u grudima, koja ne prolazi sve dok ne prekinem razgovor sa njom. Čak i kad sām sjedim za kompjuterom i kad sam na internetu, svaka pomisao da učinim neki grijeh, iako me niko od ljudi ne vidi, stvara mi neopisivu tjeskobu u grudima.” Tada je ona pozvala i svoga muža, pa im je obojici rekla: ”Dragi moji, znajte da ja poslije svakog namaza učim ovu dovu: ‘Moj Allahu, Tebi povjeravam moju vjeru, moj emanet, moju djecu, moga muža, moje srce i srca moje djece i moga muža, povjeram Ti njihov sluh, vid, stidna mjesta i sve njihove organe! Ti si najbolji čuvar i zaštitnik!”’
