Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Poznati učenjak i pobožnjak iz generacije tabi'ina, Rebi'a ibn Husejm, jednog dana je rekao svojim ukućanima: ”Napravite mi slatko od hurmi i griza”, pa su mu napravili, a zatim je on pozvao svog komšiju koji je bio iskušan ludilom i dao mu da to pojede.
Kada je čovjek završio s jelom i izašao, njegova porodica mu je rekla: ”Mi smo se potrudili i napravili poslasticu koju si tražio, a ti si nahranio ovog luđaka! Šta on zna šta je jeo?!”
Rebi'a im je rekao: ”Ali, zna Allah!”
Da, zna Allah! Ovom riječju su se prve generacije muslimana natjecale u dobru i trudili se da u tom natjecanju uvijek budu ispred ostalih. Nije ih bilo briga da li će ljudi znati za njihovo dobro djelo i šta će im kazati, već im je bilo bitno da očiste svoj nijet i da svako dobro djelo čine isključivo u ime Allaha, žudeći za Njegovim zadovoljstvom.
Rečeno je Hamdunu ibn Ahmedu: ”Kako to da je govor naših prethodnika bio korisniji i utjecajniji od našeg govora?”
On je odgovorio: ”Zato što su oni govorili u slavu islama, za spas svojih duša i zadovoljstvo Milostivog Allaha, a mi govorimo zbog vlastite slave, čežnje za prolaznim dunjalukom i zadovoljstva ljudi.”
Sufjan es-Sevri, rekao je: ”Nisam se borio ni sa čim ozbiljnijim od svoje namjere (nijeta). Ona se stalno okreće protiv mene.”
Spominjući riječi istinskih dobročinitelja i njihovu iskrenost, Uzvišeni Allah, objavio je: “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.” (El-Insan, 9.-10.)
Oni su željeli Allahovu nagradu i bojali su se obračuna na Sudnjem danu, pa kakva ih nagrada kod Allaha čeka: ”I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi: naslonjeni na divanima, oni u njemu ni mraz ni žegu neće osjetiti.” (El-Insan, 11.-13.)
Stoga, dovoljno ti je da Allah zna i vidi tvoju tajno udjeljenu sadaku, tvoje dobročinstvo, tvoj noćni namaz i tvoje suze dok Ga skrušeno dozivaš u dovama.
Dovoljno ti je da Allah zna i vidi tvoju borbu sa tvojom dušom i njezinim prohtjevima.
Dovoljno ti je da Allah zna i vidi svaki put kad Mu se, nakon učinjenog grijeha, vraćaš iskrenom tevbom i pokajanjem.
Dovoljno ti je da Allah zna i vidi kako bježiš od šejtanskih zamki i kako zatežeš uzde svoje duše da ne krene putem kojim Allah nije zadovoljan.
Dovoljno ti je da Allah zna i vidi kako se čvrsto držiš svoje male al’ sigurne ”lađe” pred valovima koji uništavaju i, naizgled, velike brodove.
