Autor: Dr. Selman ibn Fehd el-Avde
Ono na što često podsjećam sebe i ljude oko sebe jeste čistoća srca. Nemoj nikada svoje srce zaposliti tužnim i bolnim stvarima i neprijateljstvom prema drugima. Nemoj, ako se nekome dogodi nesreća, ili belaj, a ti ga mrziš, kazati: e neka je, on je takav i takav.
Nipošto! Vjernik to sebi ne smije dopustiti. Nemoj čak dozvoliti ni da ti se srce raduje, makar to jezikom ne ispoljio. Umjesto toga, svoje srce ispuni milošću, plemenitošću, praštanjem. Oprosti drugima, ako želiš da tebi Allah oprosti, i ako želiš da ti ljudi oproste. Srce ima svoju prirodnu dobrostivu i dobročudnu stranu. Kakve koristi imaš od toga što je nekoga zadesila nevolja?
Žalosti me da neki ljudi moje odgojne statuse na Twitteru, koji zaista nisu upućeni na bilo čiju adresu, tumače kao odgovor ovome ili onome. Zato sam, u svom današnjem statusu, upravo ponukan time, napisao „da neću biti plemenit, sve dok sebe budem smatrao visokom i uglednom ličnošću, a svoje neistomišljenike neznalicama ili luđacima ili bili čim drugim. To su vrline kojima trebamo naučiti sebe i druge.
Nije dozvoljeno da, ukoliko neko na moju adresu uputi uvredljive riječi, kao odgovor na uvredu, citiram kurʼanski ajet: „a neznalica se kloni“, namjeravajući time onoga koji me je uvrijedio, jer sam se tada izjednačio s njim i vratio svoje pravo.
