Piše: Muhammed Abdul-‘Ati Buhajri / Prijevod sa arapskog: Safet Pozder
Žudiš li za iskrenim savjetnikom – neka to bude Kur'an, tražiš li prijatno društvo – neka to budu meleki, želiš li onoga ko će te voljeti – Allah je u srcima onih koji Ga vole, čezneš li za opskrbom – iskrena vjera u Allaha je najljepša opskrba.
Slijedi ono što je jasno i korisno
Allah, dž.š., objavio je Davudu: ”O Davude, tako mi Moje veličine i slave, ko god mi se od Mojih robova iskrenog nijjeta obrati za pomoć, makar mu sedam nebesa i sedam zemalja i svi koji su na njima pravili spletke, Ja ću ga od njih zaštititi i izlaz mu dati, i, tako mi Moje veličine i slave, ko god se od Mojih robova pouzda u nekog drugog mimo Mene, uništit ću ga gdje god da se nalazio”. Allah je objavio Musau, a.s.: ”O Musa, sa pet riječi ću ti završiti objavu Tevrata. Ako po njima budeš radio, bit će ti od velike koristi, a ako ne, onda ti neće koristiti: prvo, budi siguran da ti je nafaka propisana jer Moje riznice su pune i ne mogu se isprazniti; drugo, ne boj se moćnika jer je jedino Moja moć vječna i ne prolazi; treće, ne odustaj od borbe protiv šejtana sve dok ti je duša u tijelu jer on neće odustati od borbe protiv tebe nikada; četvrto, ne traži mahane drugih dok pri sebi imaš mahana, a nema čovjeka bez mahane; peto, ne budi siguran od Mojih spletki ni kada uđeš u Džennet, jer je Adema u Džennetu zadesilo to što je zadesilo. Zato, od Mojih spletki ne budi siguran nikada!” (Ibn Dževzi, ”Bahrud-dumu'i”) Ne jadikuj zbog onoga što ljudi o tebi govore; ako je laž, onda je dobro što to nisi uradio, a ako je istina, onda si već kažnjen za to. Ne jadikuj jer vrijeme kruži u tri perioda: jučer je prošlo i iz njega si uzeo pouku, danas je tu i još si u njemu, a sutra nosi ono što ti nije poznato. Tako je i sa životom: slijedi ono što je jasno i korisno, kloni se onoga što je ružno, a sumnjivo prepusti Allahu. Ne jadikuj nego se trudi u ime svoga Gospodara, a ne u ime stomaka. Posmatraj pticu koja porani i navečer se vraća svome gnijezdu, a hrani je jedino Allah. Ako ustvrdiš kako je tvoj stomak veći od stomaka sićušne ptice, baci oko ka pustinji u kojoj ćeš naći mnoštvo velikih zvijeri koje, opet, hrani Allah. Ne jadikuj jer ”…ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni” (El-En'am, 17). Ne jadikuj nego razmisli o onome što ćeš ponijeti: ”…i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio” (El-Hašr, 18). Ne žalosti se i ne jadikuj nego znaj da je ovaj svijet ahiretska njiva. Zato vodi računa šta ćeš posijati. Najbolje sjeme je vjera koju treba stalno napajati dobrim djelima. Srce koje krase blagost, milost i dobrota urodit će obilnim plodovima, dok će grubo i osorno srce ostati bez plodova. Mudri Lukman govorio je svome sinu: ”O sinko moj, dunjaluk je more, vjera je lađa, pokornost je kormilo, a ahiret je obala.”
Ne žalosti se, jer tvoj Gospodar prašta grijehe i prima pokajanje
O ti koji živiš u gafletu i opijenosti ovim svijetom, razmisli o blagosti i dobroti svoga Gospodara prema tebi, sa svojih pleća odbaci terete grijeha, primakni se okrilju Onoga koji sve tajne zna i svoje lice saperi iskrenim suzama. Okreni se ka Onome koji stalno doziva: ”O robe Moj, kako si samo grješan i nepokoran! Koliko li samo zabranjenih vrata otvaraš, a od spasa uporno bježiš! Koliko sam ti samo blagodati dao, a ti si opet nezahvalan! Potčinio sam ti dunjaluk, a tebe je obuzela strast pa niti čuješ niti vidiš. Dao sam da ti u službi budu dunjalučka dobra, a ti opet griješiš i granice prelaziš misleći da ćeš na ovom svijetu vječno ostati.” O veličini Svoje milosti Uzvišeni Allah veli: ”Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53) Ovaj časni ajet otvara vrata nade svakom grješniku, makar njegovi grijesi dosegli i do neba: ”O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi dosegli granice neba, pa Mi se nakon toga pokaješ, oprostio bih ti grijehe. O sine Ademov, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja pa me susreo ne pridružujući Mi druga, došao bih ti sa isto toliko oprosta.” (Bilježi ga Tirmizi, a Albani ga smatra sahihom) Divna li je milost Milostivog, Samilosnog, koja obuhvata sve. Iskrena tevba sastoji se od dva pokajanja. Kaže Allah, dž.š.: ”…a i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.” (Et-Tevbe, 118) Iz ovog ajeta saznajemo da je njihova tevba uslijedila tek nakon Allahove (tabe ‘alejhim li jetubu), te da je ona bila direktnim razlogom njihovog kajanja. Tevba ima svoj temelj i svoj krajnji cilj. Temelj joj je iskreno vraćanje Allahu, dž.š., slijedeći Njegov put kao što nam je i naređeno: ”I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.” (El-En'am, 153). Krajnji cilj tevbe jeste slijeđenje Allahovog puta i svijest o konačnom povratku Njemu. Ibn Abbas, r.a., veli da su Kurejšije rekle Muhammedu, a.s.: ”Moli svoga Gospodara da nam učini brežuljak Safu od zlata, pa ako se to desi, mi ćemo te slijediti.” Poslanik, a.s., učinio je dovu pa mu je došao Džibril i rekao: ”Tvoj Gospodar ti šalje selam i poručuje: Ako hoćeš, Safa će im osvanuti od zlata, pa ko tada uznevjeruje, kaznit ću ga kao nikada do tada, a ako hoćeš, otvorit ću im vrata Svoje milosti i oprosta?” ”Vrata milosti i oprosta”, reče Muhammed, a.s. (Bilježe ga Taberani i Hakim) Ova vrata bit će otvorena sve dok Sunce ne izađe sa zapada. Muhammed, a.s., rekao je: ”Uistinu Allah pruža Svoju ruku noću kako bi oprostio onima koji griješe danju i pruža Svoju ruku danju kako bi oprostio onima koji griješe noću sve dok Sunce ne izađe sa zapada.” (Bilježe ga Muslim, Ahmed i drugi) Davudu, a.s., rečeno je: ”O Davude, obraduj grješnike i upozori istinoljubive!” On se začudio pa upitao: ”Gospodaru, kako da obradujem grješnike, a upozorim istinoljubive?” ”O Davude, obraduj grješnike time da nema grijeha koji Ja ne mogu oprostiti, a upozori istinoljubive da se ne zanose svojim djelima jer Ja sviđam konačni račun. O Davude, ako tvrdiš da Me voliš, onda iz svoga srca odstrani ljubav prema dunjaluku jer se ljubav prema Meni i dunjaluku ne mogu zajedno naći u jednom srcu. O Davude, onaj ko Me istinski voli, noći provodi u namazu dok drugi spavaju, spominje Me onda kada to nemarni ne čine i zahvaljuje Mi onda kada bezdušnici od toga odustanu.” (Ibn Dževzi, ”Bahrud-dumu'i”)
Ne budi od onih koji odgađaju pokajanje
Onaj koji odgađa pokajanje je poput onoga koji treba rezbariti neko drvo, ali nakon što vidi da je drvo sirovo, odluči se sačekati godinu dana kako bi ga rezbario, iako zna da će se ono za godinu dana osušiti te će mu posao biti puno teži. Zar ovako ne postupaju samo oni koji su maloumni, jer, kako drugačije opisati onoga koji odustaje od borbe sa slabijim, čekajući svjesno da mu protivnik ojača? Čovjek često odgađa i odugovlači sve dok ne dođe vrijeme kada pokajanje neće biti od koristi. To se desi onda kada čovjek izgubi mogućnost izbora pa čini tevbu vidjevši u njoj jedini izlaz, kao što je to učinio faraon kada je, u trenutku utapanja, rekao da vjeruje u Boga u kojeg vjeruju sinovi Israilovi. Božiji odgovor bio je jasan: ”Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!” (Junus, 91). Tevba neće koristiti onda kada nastupi smrtni čas. Uzvišeni Allah kaže: ”Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: ‘Sad se zaista kajem!’, a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.” (En-Nisa, 18)
Zato, o ti koji odgađaš pokajanje, o mladiću koji u nemaru provodiš dane svoje mladosti, o ti koji zatvaraš vrata tevbi, ako si sada nemaran i ako sada odugovlačiš sa pokajanjem, pa kada ćeš tevbu učiniti? O ti koji griješiš a ne kaješ se, znaš li koliko ti je do sada grijeha upisano? Prođi se lažnog zavaravanja! O grješnici, hoćete li moći izdržati svoju kaznu? ”Nikada! Ona će buktinja sama biti” (El-Me'aridž, 15). Grješnici prodaju trenutke uživanja za godine kazne u Vatri koja ”gotovo da se od bijesa raspadne” (El-Mulk, 8). Ko želi da se spasi, neka se pokaje ”prije nego što jedni drugo dodirnu” (El-Mudžadele, 3). Zar su grješnici bezbjedni: ”I svaki od vas će do nje stići” (Merjem, 71), i zar su zaboravili da ”…a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga” (Ez-Zilzal, 8).
”Hasbunallahu ve ni'mel vekil”
Ove riječi izgovorio je Ibrahim, a.s., kada je bio bačen u vatru pa ju je Allah učinio hladnom i spasonosnom za njega. Izgovorio ih je i Muhammed, a.s., u situaciji koju i Kur'an opisuje: ”…one kojima je, kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!’ – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!’ I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.” (Ali Imran, 173-174). Jedan mudrac je rekao: ”Čudim se četverici koji budi iskušani a ostanu nemarni spram četvero: čudim se onome ko se boji nekog naroda ili skupine a ne govori ‘Hasbijellahu ve ni'mel vekil’, a Allah poručuje: ‘…one kojima je, kada su im ljudi rekli: ‘Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!’ – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‘Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!’ I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar’; čudim se onome koji se zadivi nečemu a ne rekne: ‘Mašallah, la kuvvete illa billah’ (Biva onako kako Allah hoće, nema moći osim u Allaha), a Allah veli: ‘A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! – moć je samo u Allaha!’ (El-Kehf, 39); čudim se onome kome se podmeću spletke a on ne rekne: ‘Ve ufevvidu emri ilallah, innallahe basirun bil-ibad’ (Ja ovu stvar prepuštam Allahu, On uistinu vidi robove Svoje), a Allah kaže: ‘I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi’ (Mu'min, 45); i čudim se onome koga zadesi briga ili nevolja pa ne kaže: ‘La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin’ (Nema boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam uistinu prema sebi nepravedan bio), a te riječi kazao je Junus, a.s., pa Allah nakon njih veli: ‘…i Mi mu se odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike’ (El-Enbija, 88).” (Adžaibul-Kur'an)
Pouzdaj se u Živoga koji ne umire
Pouzdaj se u Njega jer je to svojstvo koje Allah voli i kome vjernici trebaju težiti, i ono je ukras vjernika. Pouzdaj se u Njega kako bi te spasio iz nevolja i tegoba: ”Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti” (El-Furkan, 58). Zašto se pouzdati u Njega? Zato što je sve mimo Njega mrtvo ili na putu da to postane, a jedino On ne umire. Pouzdati se u ono što će umrijeti znači pouzdati se u ono što, prije ili poslije, nestaje. Istinski se treba pouzdati jedino u Allaha. Zato, kada si u oskudici, iskušenju ili trenucima tjeskobe, opaši se riječima: ”Dovoljan mi je Allah, a divan je On Gospodar”. Ebu Kudame pripovijeda: ”Neki je čovjek proučio ajet: ‘Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti’, pa se Sulejman el-Havvas okrenuo prema meni i rekao: ‘O Ebu Kudame, treba li čovjeku da traži utočište igdje drugo osim u Allaha nakon ovog ajeta? Prvo nas je upoznao da je jedino On vječno živ, a da Njegova stvorenja umiru. Poslije toga nam je naredio da Mu ibadet činimo i rekao: ‘Ti se pouzdaj u Živog, koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna’. Tako mi Allaha, o Ebu Kudame, kada bi se čovjek istinski i čistog nijjeta pouzdao samo u Allaha, obraćali bi mu se i vladari i svi ostali ljudi. Kako da se onda pouzdamo u nekog drugog a imamo Onoga koji je bogat i hvale dostojan?!”’ (Ibn Ebid-Dunja, ”Et-Tevekkul”)
