Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi, i Pravi put mu dostupnim učini, zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen.” (Abese, 17.-21.)
Život je u znaku stalnih mijena i on sa sobom nosi radost i tugu, smijeh i plač, nevolje i rahatluk. Onaj ko je danas sretan, već sutra ćete ga vidjeti u vrtlogu nevolja, briga i straha.
Stoga je duševni mir čovjekov željeni cilj i on je potreban smirenosti u srcu koja neće biti prekrivena strahovima i nesigurnošću, i potreban je spokoja duše koji nije obojen nevoljama. Jer, psihička napetost i anksioznost, stres i dominacija negativnih misli nad pozitivnim, sve su to faktori koji su rivali duševnom miru.
Duševni mir je velika blagodat koja se ne može kupiti novcem, niti se može izgubiti siromaštvom, jer je to srčano i emocionalno osjećanje koje ne zavisi od količine dunjalučkih blagodati. Duševni mir može postići siromašan čovjek koji spava na trošnoj hasuri, dok u isto vrijeme može nedostajati bogatašu koji spava u zlatu i svili.
Duševni mir se ne može postići osim izgrađenim mostom preko mora sebičnosti, mržnje i zavidnosti. Onaj ko ima plemenitu dušu, čisto srce i široka prsa, on liježe smiren i opušten, neometan negativnim mislima i nesanicom.
Jedan od najkraćih puteva da se postigne duševni mir jeste da čovjek shvati da je život, ma koliko dug bio, kratak, i da je sažet u tri kratka ajeta koje smo na početku citirali: ”Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi, i Pravi put mu dostupnim (lahkim) učini, zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen.” (Abese, 19.-21.)
Osiguravanje trajnosti duševnog mira zavisi od četiri saputnika ili pratioca koje bi svako od nas morao imati sa sobom.
Prvo je svijest da nema spasa od smrti, i da će čovjek sresti smrt čak i ako bi bježao od nje. Zato što ga zapravo smrt čeka ispred njega, a ne iza njega, kao što se navodi u ajetu: ”Reci: ‘Smrt od koje bježite zaista će vas stići.‘” (El-Džumu'a, 8.) Tj., vi idete njoj u susret i nikakva opreznost vam neće pomoći da se sačuvati susreta sa smrću kad dođe trenutak koji vam je već određen.
Drugo je svijest da na ovome svijetu nema trajnog rahatluka i bezbrižnosti, te da su dani ljudskog života promjenjivi.
Treće, ne postoji trajna sigurnost od ljudi, i koliko god bili oprezni, koliko god se štitili od njih i bježali u izolaciju, ne možemo ostvariti potpunu i trajnu sigurnost od ljudi, jer smo mi iskušenje jedni drugima na dunjaluku.
I četvrta, najvažnija stvar, jeste da nema duševnog mira za onoga ko nije zadovoljan Allahovom odredbom i sudbinom.
Prenosi se da je Abdullah ibn Mes'ud, rekao: ”Allah je, iz Svoje pravednosti, učinio smirenost (duševni mir) i sreću u ubjeđenju i zadovoljstvu Allahovom odredbom, a brigu i tugu u sumnji i nezadovoljstvu Allahovom odredbom.”
Ne postoji aspekt, etapa i put ljudskog života, a da njegovo olakšanje nije u ruci Svemogućeg Allaha, jer On je Onaj Koji čovjeku olakšava put izlaska iz majčine utrobe na ovaj svijet, i On je Onaj Koji mu olakšava put opskrbe, te put dobra i spasa, shodno citiranom ajetu: ”I Pravi put mu dostupnim (lahkim) učini.”
Zato duševni mir traži u pokornosti Allahu, u izvršavanju Njegovih naredbi i udaljavanju od Njegovih zabrana, u zikru i stalnom veličanju Allaha, u čistoći srca, u lijepom ahlaku, u lijepoj riječi, jer kad riječi imaju dušu, one tada kucaju sa svom iskrenošću, one tada mogu obrisati suzu, zacijeliti ranu, jer one prodiru duboko u srce, kao što mogu napraviti lom u srcu, koji hiljadu izvinjenja ne može popraviti.
Zatim, traži duševni mir u otklanjanju štete od ljudi, u odagnavanju nevolje od nevoljnika, u iskrenosti, poštenju i poniznosti, u ignoriranju neznalica i pokvarenjaka, jer je devet desetina duševnog mira u ignoriranju spomenutih osoba.
I znaj da je osnov i pravilo svih naših životnih (sudbinskih) staza lahkoća, dok je teškoća izuzetak i ona će nestati.
Suze, koje su ”izranjavale” tvoje lice će nestati, slomljeno i bolno srce, Allah će izliječiti i srećom ga ispuniti, i puteve koji ti se čine zauvijek zatvorenim, On će otvoriti, zato se istinski osloni i pouzdaj u Allaha, jer ko se u Allaha pouzda, On mu je dovoljan.
Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Jedan od znakova potpunosti Allahove dobrote je što Njegov rob okusi gorčinu slomljenosti, prije slasti utjehe. Kada je Uzvišeni Allah želio upotpuniti Ademu blagodat Dženneta, učinio je da Ademokusi gorčinu izlaska iz Dženneta, i da kuša sve teškoće ovoga svijeta čiji je prosperitet i rahatluk pomiješan sa nevoljama i iskušenjima. Uzvišeni Allah ne uskraćuje Svom iskrenom robu, osim da mu dadne (bolje od onoga što mu je uskratio), niti ga iskušava osim da mu olakša, niti ga usmrćuje osim da bi ga oživio, niti mu čini ovaj svijet teškim, osim da poželi Ahiret, niti ga iskušava okrutnošću ljudi osim da ga vrati Sebi.”
Ibn Ebi el-Dunya je upitan: ”Kako si osvanuo?”
Odgovorio je: ”Osvanuo sam između dvije Allahove blagodati, i ne znam koja je od njih bolja. Između grijeha kojemi je Allah pokrio, pa mi niko od ljudi ne može zamjeriti zbog njih, i naklonosti ljudskih srca prema meni, koju nisam postigao svojim djelima, već Allahovom dobrotom.”
Milostivi Allahu, podari nam duševni mir, smirenost srca, slast života i obilje opskrbe! Zaogrni nas odjećom zdravlja i blagostanja, postojanošću u vjeri i obraduj nas lijepim završetkom dunjalučkog života! Amin!
