Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao je: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pored jednog kabura pa je rekao: ‘Dva rekata dobrovoljnog namaza (koja se nalaze u knjizi djela onoga koji je ukopan u ovaj kabur), a koje vi često zanemarujete, draža su ovom čovjeku od ostatka vašeg dunjaluka.”’ (Et-Taberani)
Kada čovjek umre, tada uistinu spoznaje pravu vrijednost stvari. Shvata da su dobra djela i ibadet, koji povećavaju njegovu nagradu na ahiretu, daleko bolji i trajniji od svega što dunjaluk može ponuditi. Stoga se umrli ne kaje zbog kuće koju nije naselio, niti zbog bogatstva koje nije stekao, već se kaje zbog dva rekata dobrovoljnog namaza koja nije klanjao.
Na putovanju duše prema svome Gospodaru čovjeku se otkrivaju neka skrivena znanja, kao što se navodi u ajetu: ”Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju; danas ti je oštar vid.”
(Kaf, 22.)
To je trenutak istinskog prosvjetljenja: čovjek tada prvi put vidi sve onako kako zaista jeste. Dunjaluk gubi prividnu važnost. Nema više strasti koje zavode, nema pohlepe koja obećava sreću, nema ugleda zbog kojeg se zaboravljala smrt. Sve ono što je nekada izgledalo veliko i važno pokaže se sitnim, trivijalnim i kratkotrajnim.
Tada duša koja odlazi svome Gospodaru spoznaje istinu: dva rekata dobrovoljnog namaza vrijede više od cijelog dunjaluka i svega što on nudi.
Da je tom umrlom dopušteno da govori, da mu se dadne izbor, pa da bira između povratka na dunjaluk sa svim njegovim užicima i ta dva kratka rekata namaza – ne bi oklijevao. Bez sumnje bi izabrao ono što traje, a ne ono što prolazi.
Ova istina ruši sve naše iluzije o vrijednosti dunjaluka i podsjeća nas da je prava vrijednost u iskrenoj pokornosti Allahu i dobrim djelima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ovu poruku uputio umrlom pored čijeg je kabura stajao. On ju je uputio nama – živima. Da se probudimo prije nego što bude kasno. Da ne potrošimo život jureći za onim što ćemo, kad sve prođe, smatrati bezvrijednim.
Ovo je podsjetnik da ni bogatstvo, ni položaj, ni slava, ni moć, niti zadovoljstva ovoga svijeta ne mogu nadomjestiti vrijednost iskrenog ibadeta.
Zato zastani i razmisli: kada bi ti sada bilo ponuđeno da biraš između pet minuta iskrenog ibadeta i cijelog života potrošenog na prolazne želje i užitke – šta bi izabrao?
