Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je u pohod u pravcu Nedžda, gdje je izvojevao pobjedu i zarobio veliki ratni plijen. Na povratku je htio da se ulogori s vojskom da se odmore, pa su im bili potrebni stražari da ih ne iznenadi neprijatelj koji ih je pratio želeći osvetu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je ashabima: ”Koja dvojica od vas će nas noćas čuvati od našeg neprijatelja?”
Javila su se dvojica ashaba, jedan iz redova muhadžira i jedan iz redova ensarija, i rekli: ”Allahov Poslaniče, mi ćemo te noćas čuvati.”
Otišli su do tjesnaca podalje od vojske da stražare, pa je ensarija rekao muhadžiru: ”Hoćeš li da ja stražarim na početku noći, a ti na kraju, ili ćeš ti stražariti na početku, a ja na kraju noći?”
Muhadžir je odgovorio: ”Ti stražari u prvom, a ja ću u drugom dijelu noći.”
Nakon toga muhadžir je zaspao, a ensarija je stao da klanja noćni namaz. Nekoliko neprijateljskih vojnika došlo je do klanca i kad su vidjeli ovog ashaba da stoji, znali su da je on stražar vojske koja se ulogorila blizu klanca, pa su ga gađali strijelom i pogodili. Ensarija je iščupao strelicu i nastavio klanjati namaz. Ubrzo ga je pogodila i druga strela, pa je i nju iščupao iz tijela i nastavio klanjati namaz. Nakon toga pogodila ga je i treća strela te nije više mogao da stoji, pa je dopuzao do svog prijatelja muhadžira, probudio ga i rekao mu: ”Ustani, pogođen sam!”
Kada je muhadžir vidio svog prijatelja ensariju kako leži sav u krvi, rekao mu je: “Allah ti se smilovao, zašto me nisi probudio kad su te prvi put pogodili?” Rekao je: ”Počeo sam učiti suru u toku namaza i mrzio sam da prekinem učenje. I tako mi Allaha, da se nisam bojao da ne izgubim mjesto (utvrdu) koje mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da čuvam, lakše bi mi bilo da mi se prekine život, nego da prekinem učenje započete sure.”
Prva generacija se ponosna vratila svome Gospodaru; Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je prenio poslanicu i ispunio povjereni emanet, a ashabi nakon što su mu bili mač kojim se borio, štap na koji se oslanjao i lûk kojim je gađao svoje neprijatelje. Međutim, ”utvrđenja” koja je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se čuvaju, još uvijek postoje i ona žele da ih neko čuva.
Muslimanska kuća i porodica je utvrđenje koje se mora čuvati odgajanjem djece na Kur'anu i Sunnetu, na islamskom ahlaku i moralu, na ljubavi prema dobru i na ponosu islamom.
Muslimanska zajednica je utvrda koja se mora čuvati, uspostavljanjem pravde u njoj, pomaganjem siromašnima i potrebnima, pomaganjem očajnima, savjetovanjem grješnika, ohrabrivanjem dobročinitelja i štiteći zajednicu od destruktivnih ideja i iskrivljenih vjerovanja, odgovarajući na njih i objašnjavajući njihovu opasnost.
Džamija je utvrđenje, škola je utvrđenje, bolnica je utvrđenje, a čuvanje svakog utvrđenja prema onome kako je islam propisao je ibadet.
Stoga, dobro čuvajmo ”utvrđenja” u našoj muslimanskoj zajednici.
