Džamija promijenila i uljepšala lice Kalibunara
Piše: Ezher Beganović
Turski historičar Dursun Beg tvrdi da je sultan Mehmed Fatih nakon osvajanja Travnika klanjao na ravnici podno travničke tvrđave, pa je na tom mjestu kasnije izgrađena poznata Šarena džamija. Uz brojne historijske znamenitosti i prirodne ljepote Travnik je poznat i po svojim starim i lijepim džamijama. Sve do prošle godine, zadnjih stotinjak godina, tačnije od odlaska Osmanlija, u Travniku nije izgrađena nijedna džamija.Prošle godine u junu mjesecu u travničkom naselju Kalibunar otvorena je prelijepa kalibunarska džamija. Glas o ovoj prelijepoj džamiji već se na daleko čuo. Imam kalibunarske džamije, vrijedni i čestiti Aljo ef. Cikotić i njegove džematlije učinili su veliki napor u realizaciji ovog hairli projekta. Kalibunarska džamija je promijenila lice Kalibunara, odnosno Travnika. Sa ovom džamijom travnički Bošnjaci muslimani dobili su veoma važnu društvenu instituciju. Naš sagovornik na ovu temu je Aljo ef. Cikotić, čovjek koji je najzaslužniji za veliki uspjeh ovog novog kalibunarskog džemata Medžlisa IZ Travnik. Na početku, Aljo efendija nam govori kako je počela paralelna izgradnja džamije i kalibanarskog džemata. „ Zahvaljujući agilnosti i entuzijazmu grupe mladih ljudi sa Kalibunara koji su nakon uređenja i opremanja napuštene zgrade, u kojoj je nekada bila osnovna škola, tokom ratnih godina održavali vjerske aktivnosti i na taj način svima nama dokazali da su ozbiljni u namjerama da se na Kalibunaru osnuje džemat, Medžlis IZ Travnik je u saradnji sa travničkim općinskim vlastima tokom 1995.godine uspio dobiti u vakuf vlasništvo na kojem je sada izgrađena ova džamija.Ja sam 1996.godine došao živjeti u Travnik. U maju 1997. Godine na inicijativu tadašnjeg predsjednika Medžlisa IZ Travnik Adila Loze zvanično sam imenovan za imama ovog džemata.Trebalo je organizirati vjerski život koji bi adekvatno zadovoljio potrebe ovog velikog naselja. Prema našim procjenama na Kalibunaru živi oko četiri hiljade Bošnjaka. Te 1997.godine kada sam i službeno dobio dekret od reisa dr. Mustafe ef. Cerića počinjemo sa redovnim i punim aktivnostima. Prije mog dolaska u starom mesdžidu redovno se klanjalo samo uz ramazan i džume namazi. Sjećam se tih početnih godina kada je na namaze redovno dolazila samo jedna stara nana i još dva tri muškarca. To je tada i bilo razumljivo jer je ovo dio grada u kojem nikada nije bilo organiziranog vjerskog života. Sa našim aktiviranjem stvari su se malo po malo mijenjale na bolje. U razgovoru sa brojnim stanovnicima Kalibunara doznao sam da im je nedostajao ezan. Čak su mnogi od njih razmišljali da zbog toga odsele sa Kalibunara. Sve je to jačalo našu odlučnost da počnemo graditi džamiju. Ta ideja je vrlo toplo prihvaćena. Odmah se vidjela velika zagrijanost i ljubav džematlija sa Kalibunara prema džamiji. Nakon dužih, administrativnih priprema, kada smo ispoštovali svu zakonsku proceduru i dobili sve saglasnosti i dozvole za izgradnju džamije počeli smo sa radovima. Zanimljivo je to da smo džamiju projektovali na način i u nadi da ćemo naći velikog, milionskog donatora. Kasnije će se ispostaviti da nećemo naći takve donatore , međutim kao što vidite mi smo džamiju izgradili i bez njih. Odmah nakon zakopavanja i salijevanja temelje džamije osjetili smo pomoć Allaha dž.š. Nakon što smo iskopali i salili temelje džamije, uslijedila je veoma žestoka reakcija katolika iz Travnika a i šire, jer su njihovi tadašnji politički ciljevi podjele Travnika uključivali njihovu želju da Kalibunar bude dio te zamišljenog hrvatskog dijela Travnika. Katolici su organizirali čak i nekoliko protestnih skupova protiv izgradnje džamije. I OHR se uključio u taj spor. Međutim, mi smo išli u OHR na sastanak i kada su oni vidjeli da je ispoštovan sva zakonska proccedura zahtjevi katolika su pali u vodu. Nismo ni slutili da će nam ovo iskušenje biti izuzetno korisno. Protest katolika protiv izgradnje džamije, ustvari je bila najbolja reklama za izgradnju naše džamije. Nismo mogli poželjeti bolju reklamu, jer su mediji intezivno pisali o tome i na taj način na daleko pronijeli glas o gradnji naše džamije. Njihovi protesti su motivirali jednog imućnijeg čovjek iz Travnika koji je sam finansirao izgradnju prvog sprata džamije, odnosno izgradnju do prve ploče. Nakon toga smo postali svjesni i sigurni u svoj uspjeh. Umjesto da čekamo i možda da ne dočekamo nekog velikog donatora mi smo odlučili biti strpljivi i ponuditi program učešća u izgradnji džamije svim našim džematlijama i prijateljima, naravno u skladu sa njihovim mogućnostima. Nakon izgradnje prvog sprata, zahvaljujući zalaganjima našeg muftije Nusreta ef. Abdibegovića podigli smo pozajmicu od BBI banke od 95 hiljada KM koju smo prošle godine u potpunosti isplatili. Nakon što smo uz pomoć tih sredstava izgradili džamiju do kupole građevinski odbor je došao na ideju da se uključimo građane Kalibunara kroz određenu akciju koja će imati ime. Preko lokalne televizije u Travniku pokrenuli smo akciju „ Petsto vakifa za adžamiju Kalibunar“. Ideja je bila da svaka porodica mjesečno uplaćuje po 20 KM tokom jeden godine. Mi smo kroz tu akciju za godinu dana prikupili oko 90 hiljada KM. Dakle, svake godine u izgradnju džamije uložili smo minimalno 100 hiljada maraka. Ponovo naglašavam da ova džamija nije imala velikog donatora kao što su izgrađene neke druge džamije u BiH. Apsolutno, većinski vakifi i donatori su naše džematlije i prijatelji. Do danas je u ovu džamiju uloženo oko milion i sedam stotina hiljada KM. Ono što je izgrađeno mimo učešća džematlije su dvije munare, jedna je finansirana preko organizacije Crveni polumjesec iz Ujedinjenih Arapskih Emirata a drugu munaru nam je finansirao naš prijatelj Bego Zahirović iz Travnika koji je rodom iz Duvna. Također, jedan čovjek nam je iz Saudijske Arabije dao 52 hiljade KM. To je ukupno oko stotinjak hiljada KM. To je ukupan iznos koji je došao izvan naših džematlija. Na to smo posebno ponosni. Izgradnjom ove džamije izgrađen je i naš džemat, što je najveći kapital. Kako je rasla izgradnja džamije rastao je i broj naših džematlija naročito onih koji redovno obavljaju namaz u našoj džamiji“.
Izgradnjom svih pratećih objekata, odnosno završetkom cijelog projekta otvorena je mogućnost za realizaciju brojnih aktivnosti po čemu je kalibunarska džamija posebno prepoznatljiva. Aktivnosti su ono na šta su efendija Aljo Cikotić i njegovi saradnici posebno ponosni. „ Nakon završnih radova i stavljanja džamije u finkciju došli smo u priliku da razmišljamo o širenju svojih aktivnosti. Lijepo uređene učionice za mektebsku nastavu, omladinski klub od 150 kvadrata, divanhana, zatim toplificiranje parnim grijanjem svih prostorija džamije daje nam mogućnost da tokom cijele godine možemo biti aktivni u svom radu. Uz mektebsku nastavu, tribine, iftarska druženja, druženja nakon i prije namaza u divanhani, mi ćemo uskoro, u saradnji sa Progres centrom iz Travnika, pokrenuti kurseve arapskog, engleskog i turskog jezika. Također, imamo jednog našeg džematliju koji je završio informatiku u Njemačkoj a koji će pokrenuti kurs informatike za programere i ko bude najbolji polaznik dobit će posao kod tog mladića“. U nastavku ovog teksta, u antreima donosimo više detalja o brojnim aktivnostima kalibunarskog džemata Medžlisa IZ Travnik, aktivnostima koje na najbolji način predstavljaju koliko i kako važnu ulogu u društvu ima kalibunarska džamija.
{youtube}ecfwsIuyCb0#t{/youtube}
Međuljudski odnosi na veoma zadovoljavajućem nivou
Posebno na šta sam ponosan jeste da sam presretan kao imam ovog džemata da su međuljudski odnosi unutar džemata i džamije na vemoa zadovoljavajućem nivou.Još nismo zabilježili nijedan sukob na relaciji međuljudksih odnosa. Džuma je posebna aktivnost ili mjesto odakle se šire takve pozitivne vibracije. Naša džamija bude prepuna za vrijeme džume namaza. Nije tajna da u našu džamiju na džumu namaz dolaze vjernici ne samo sa Kalibunara već iz svih dijelova općine travnik, pa i susjednih općina.
Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i Sudnji dan vjeruju
Naša džamija je sada jedan veliki prostor koji zahtjeva stalno i kvalitetno održavanje. Bez toga sve bi brzo propalo i uništilo se. Hvala Allahu naše džematlije i džematlijke, njih dvanaestak svake sedmice urade generalno čiščenje džamijskih prostorija, usisavanje, brisanje, mijenjanje peškira i slično. Posebnu brigu vodimo o urednosti mokrog čvora, tj. abdesthana. Svakog četvrtka se organizira čišćenje, usisavanje, brisanje, mijenjanje peškira i slično .
Mekteb – mini škola sa više razreda
Jedna od značajnijih aktivnosti u našem džematu jeste mektebska nastava. Kalibunar ima veliki potencijal kada je u pitanju mektebska nastava. Mi godišnje imamo upis oko 185 djece u mekteb. Djeca su podijeljena u četiri grupe. To je jedna mini škola sa nekoliko razreda. Da bi učinili mekteb primamljivim mi djeci ne govorimo samo šta ne valja raditi. Mi djecu učimo praktično kako se musliman treba ponašati u raznim situacijama. Da bi to postigli oformili smo sekcije u koje se mogu učlaniti samo oni koji postižu uspjeh u mektebu. Tako smo oformili sekciju ilahija i kasida za djevojčice koje nastupaju po brojnim manfestacijama. Uslov za nastup na manifestacijama mogu imati samo one djevojčice koje završe sufaru i nauče učiti u Kuranu. Za dječaka smo osnovali sportsku sekciju za koju je također važan uspjeh. Imamo dogovoren termin korištenja sale u Osnovnoj školi Kalibunar gdje sedmično igramo fudbal. Na taj termin mogu doći samo dječaci koji su taj dan naučili nekoliko ajeta iz Kurana da ih pravilno prouče ili da su naučili novu suru kompletno. Također, djecu učimo da ne psuju ne vrijeđaju i ne budu nasilini tokom tih sportskih aktivnosti. Također organiziramo redovno zimske i proljetno – ljetnje izlete na Vlašić gdje kroz druženje sankanje, skijanje, igranje i namaz u džematu jačamo duh naše djece. Djecu učimo ustrajnosti obavljanja namaza na vrijeme i u džematu. Osim toga, za polaznike mektebske nastave često organiziramo ekskurzije, obišli smo Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko. Prošle godine nas sedamdeset je putovlao na sedmodnevnu ekskurziju u Instabul.
El bereke fil hareke – u pokretu je bereket
Naša vodilja u radu nalazi se u onoj poznatoj krilatici el bereke fil hareke – u pokretu je bereket. Mi želimo upravo to jer voda koja teče je čista. Mi želimo da ne budemo učmali već da koliko god je čovjek u mogućnosti da svojim znanjem bude aktivan na Allahovom putu. Jer kad smo mi u pokretu, kad nešto radimo onda je u tome bereket. Da smo mi čekali da skupimo milion i sedam stotina hiljada KM za našu džamiju, da nam neko to da kao hediju nikada ne bi napravili ovu džamiju.
Ramazan
Ramazan je vrijeme kada se kod nas organiziraju brojne aktivnosti. Uz redovan teravih namaz, kroz organiziranje iftara pokušavamo približiti srca naših džematlija i prijatelja. Imamo slučajeva da nam ljudi iz drugih gradova dolaze na organizirani iftar u džamiju. Prošlog ramazana su nam dolazili prijatelji iz Sarajeva koji su za svoje prijatelje organizirali iftar upravo u našim prostorijama jer im se naša džamija posebno sviđa. Svakim danom naša džamija svojim prelijepim izgledom, izuzetnom funkcionalnošću i toplim međuljudskim odnosima privlači sve više ljudi iz cijele BiH pa i iz regije.
Tokom zadnje trećine ramazana organiziramo noćne namaze. Džamija bude puna kao i tokom teravije namaza. To je znak da treba ponuditi ljudima mogućnost da učestvuju u tim aktivnostima a kome će Allah otvoriti srce to prepuštamo Njemu.
Divanhana – plati ako hoćeš ali ne moraš
„ Divanhana ostvaruje našu želju da oni koji posjećuju džamiju i poslije namaza imaju priliku da se zadrže u našem prostoru i da se međusobno druže. Uz pomoć jednog našeg prijatelja uspjeli smo sprovesti jednu novu ideju kada je u pitanju aktivnost ove vrste. Posjetioci divanhane mogu popiti kahvu, sok ili nešto drugo a da nisu dužni da plate to što konzumiraju, odnosno svako može u sanduče koje stoji kod izlaznih vrata ubaciti ili plati za sok i kahvu koji popije onoliko koliko misli da treba dati. Taj novac mi koristimo za naše aktivnosti. Mogu reći da smo u ovim prvim danima od kako radi divanhana veoma zaovoljni kako je zaživjela ova ideja“.
Markica po markica dvanaest hiljada maraka
Sedmični prilozi vjernika na džuma namazu su posebna priča. Nakon što je završen džamijski prostor ostalo još mnogo posla koje je trebalo završiti. Obzirom da su prolazili mjeseci da se ništa nije skupilo od dobrovoljnih priloga te obzirom da je narod sa ovih prostora uglavnom slabog imovnog stanja efendija Cikotić je osmislio način kako da se redovno prikupljaju donacije. „ Kada sam podsticao i sebe i druge kako da to uradimo sjetio sam se govora poslanika Muhameda koji kaže da je najdržae djelo Allahu je ono koje se čini stalno pa makar bilo i malo. Onda sam pozvao džematlije kojih hvala Allahu na džumi ima veliki broj da se uključimo da sedmično na Allahovom putu ulažemo za hajr po marku, da ne bude više ali da budemo uporni i ustrajni. Odmah je ta ideja zaživjela. Tako da mjesečno otprilike prikupimo hiljadu maraka a godišnje oko 12 hiljada maraka. Ta aktivnost evo traje posljednjih dvije godine. na ovaj način mi održavamo i podižemo svoje aktivnosti na viši nivo. naši prijatelji to vide i sami dobivaju motiv da učestvuju sa nama i sa još većim prilozima u našim aktivnostima.
