Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada bismo mi, današnji muslimani, na budući svijet, Ahiret, gledali onako kako su na Ahiret, Džennet i Džehennem, gledali ashabi, naš životni program bi se nesumnjivo promijenio, na drugačiji način bi postavljali svoje prioritete i drugačije bi osjećali i doživljavali sreću, tugu i životna iskušenja.
Kada bismo mi ispravno osjećali i razumijevali značenje Dženneta i Džehennema, kao što su to činili ashabi, u našem životu bi se desila sveobuhvatna i temeljita promjena.
Stoga ćemo navesti samo jedan primjer iz života ashaba da se uvjerimo kako su oni zapravo ”živjeli” u Džennetu dok su još hodali po zemlji. Naime, ovo je priča o ashabu Rebi'i ibn Ka'bu el-Eslemiju, za kojeg mnogi od nas nisu ni čuli. Ovaj ashab je služio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa svojih osamnaest godina. On nije imao mnogo životnog iskustva poput Ebu Bekra, r.a., Omera, r.a., Alije, r.a., niti spada u skupinu starijih i poznatih ashaba o kojima smo mnogo čitali i slušali. Osim toga, on je bio stanovnik sofe, bio je siromašan, nije imao krova nad glavom tako da su on i njegovo društvo spavali u mesdžidu. Nije imao hrane koliko mu je moglo biti za jedan dan, a kamoli više, niti je bio oženjen. Zamislimo sebe u takvim okolnostima, koliko bi snova, nada i želja imali? A zatim pročitajmo kakve je snove, nade i želje imao ovaj plemeniti, mladi ashab, čija priča je zabilježena u Muslimovom Sahihu i Ahmedovom Musnedu.
Rebi'a ibn Ka'b el-Eslemi, priča: ”Služio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u toku dana, a nakon jacija-namaza, kada bi on ušao u svoju kuću, ostajao sam sjediti ispred njegovih vrata ukoliko bi mu nešto zatrebalo. Slušao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako ponavlja riječi zikra: ‘Subhanallah, subhanallahi ve bi hamdihi’, sve dok se ne bih umorio i dok me san ne bi savladao. Jedanput mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je vidio koliko mu revnosno služim, rekao: ‘O Rebi'a, traži šta god hoćeš od mene, dat ću ti!’
Zamislimo sebe u toj situaciji da nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji je uz to i vladar islamske države, kaže: ”Traži od mene šta želiš, dat ću ti.” A Rebi'a, koji je bio siromah, bez igdje ičega, itekako je imao potrebu da ga bilo ko, a kamoli Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita da li treba nešto od dunjalučkih stvari. No, i pored toga, Rebi'a je rekao: ”Allahov Poslaniče, razmislit ću malo o onome što mi je potrebno pa ću te obavijestiti.”
Zatim nastavlja svoju priču: ”Pomislio sam, dunjaluk je svakako prolazan i opskrba koja mi je određena na ovom svijetu, dovoljna mi je i sigurno će mi doći. Zato ću tražiti Ahiret i Poslanikovo, s.a.v.s., društvo u Džennetu. Kad sam došao kod Poslanika, s.a.v.s., upitao me je: ‘Jesi li se odlučio, Rebi'a?’ Odgovorio sam: ‘Da, Allahov Poslaniče, želim da se zauzimaš za mene kod Allaha i da Ga moliš da me spasi džehennemske vatre.”’ U predaji koju je zabilježio imam Muslim, dolazi: ”Želim tvoje društvo u Džennetu.” Ovaj plemeniti ashab tačno je znao šta hoće. On nije želio samo Džennet, već najveće stepene u Džennetu Firdevs, želio je biti u društvu sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i u vječnom, džennetskom životu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je impresioniran riječima mladog ashaba, koji nije imao ni dvadeset godina, pa ga je, sa osmijehom na licu, upitao: ‘Ko ti je naredio da to kažeš?’ Odgovorio je: ”Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, niko mi nije naredio, već kada si mi rekao: ‘Traži od mene šta hoćeš, dat ću ti’, a svjestan tvoga stepena kod Allaha, shvatio sam da je dunjaluk prolazan i da mi je dunjalučka nafaka određena, pa sam rekao samom sebi: ”Tražit ću od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Ahiret i ahiretsku nagradu.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., dugo je šutio nakon toga, razmišljajući o onome što mu je rekao i što je od njega tražio mladi ashab, a onda mu je rekao: ‘Učinit ću to za tebe, Rebi'a.’ U tom trenutku niko nije bio sretniji od Rebi'e ibn Ka'ba el-Eslemija, jer je on dobro znao da Allah uslišava Poslanikove, s.a.v.s., dove. No, Allahov Poslanik, s.a.v.s., dao mu je do znanja da za ono što je tražio ipak mora uložiti trud, kako bi zaslužio taj uzvišeni stepen, pa mu je rekao: ”Pomozi sebi mnoštvom sedždi.”
Da je ovaj mladi i iznimno siromašni ashab, pored ove veličanstvene ahiretske nagrade, tražio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i dunjalučke blagododati, poput novca, kuće, hrane i sl., ne bi uopće pogriješio, ali on to nije tražio, jer je Džennet bio ispunio njegovo srce i kompletan njegov život, tako da nije razmišljao ni o čemu drugom osim o Džennetu. Zbog toga je svoj život posvetio služenju islamu i služenju Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.
