Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!” (El-Bekare, 214.)
Vjernici se često pitaju: ”Zašto Allah ostavlja muslimane tako slabe i podijeljene, pa postaju lahak plijen dvijema vrstama neprijatelja: stranim kolonizatorima ili unutrašnjim protivnicima Allahovog Šerijata, i omogućava im da ih ponize i opljačkaju njihovo bogatstvo, uprkos Njegovom obećanju da će štititi vjernike, shodno ajetu: ”Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.” (El-Hadž, 38.)
Komentirajući ajet iz sure El-Bekare, islamski učenjaci skrenuli su pažnju na nekoliko bitnih činjenica koje će nam pomoći da ispravno razumijemo citirani ajet i kušnje kojima smo izloženi u životu na dunjaluku.
Prvo, Allah je počastio ljude i učinio ih različitim u odnosu na sva druga stvorenja po tjelesnoj građi, obliku i slobodi volje, i drugo, izabrao ih je da budu Njegovi namjesnici (halife) na Zemlji, što znači da im je povjerio kontrolu prirodne ravnoteže koju je Allah uspostavio. Namjesništvo je, bez sumnje, velika čast, ali je to iznimno velika odgovornost, jer svako neispunjenje emaneta rezultira poremećajem uspostavljene ravnoteže, što dovodi do kataklizme i nereda na Zemlji.
Stoga je Uzvišeni Allah objavio: ”Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek – a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.” (El-Ahzab, 72.)
Allah, dželle šanuhu, odredio je da je uslov za preuzimanje ovog velikog emaneta spoznaja Allaha, jer ona vodi ka vjerovanju u Njega kao Mudrog Stvoritelja, Koji sve s mjerom stvara i određuje, tako da su ljudska djela regulirana ustrajnošću i pokornošću Allahu, što rezultira dobrim stanjem, mirom, sigurnošću i općim prosperitetom.
Otuda Allahov odgovor melekima koji su bili zabrinuti zbog čovjekovog namjesništva na Zemlji: “Ja znam ono što vi ne znate.” (El-Bekare, 30.)
Pridržavanje Allahovih zapovijedi zahtijeva borbu protiv svoje duše i njenih prohtijeva, i strpljivost u suočavanju sa uvredama, nepravdom, nasiljem i drugim oblicima zla i štete koju vjernicima nanose oni koji se bore protiv Allahove vjere i nastoje da je iskrive, slijedeći svoje strasti i hirove.
Stoga je Uzvišeni Allah, onima koji su iskreni u svojoj vjeri, obećao veliku nagradu, a nevjernike je upozorio na bolnu kaznu, i svima je dao pravednu priliku, ograničenu vremenskim periodom koji se zove dunjalučki život.
Ishod (rezultat) njihovih djela u životu na ovom svijetu određuje njihovu sudbinu u njihovom stvarnom, vječnom životu, jer je zapravo Ahiret pravi i istinski život, kao što se navodi u ajetu: ”Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!” (El-Ankebut, 64.)
”Roba” koju Allah nudi onima koji vjeruju u Njega, slijede Njegov put i postojani su na istini je Džennet, i to je iznimno velika cijena za vrlo malo truda. Ova roba je skupa i ne mogu je dobiti oni koji je ne zaslužuju.
Zato mora postojati provjera i test, za pojedinca i za društvo, i moraju se pročistiti redovi i razdvojiti dobri od loših, iskreni od licemjera, a to se dešava kroz teškoće i iskušenja koje Allah šalje muslimanima (muslimanskim društvima) s ciljem testiranja onih koji su iskreni u slijeđenju Allahove vjere.
Vjernike snalaze razna iskušenja da se vidi da li će biti spremni da se bore na Allahovom putu, imetkom i životom, kako bi stekli Allahovo zadovoljstvo i zaradili vječni Džennet, ili će pak pokleknuti pred teškoćama i napustiti svoju obavezu pomaganja i odbrane islama i muslimana, pa tako izgubiti nagradu čak i za one ibadete koje su obavljali i dobra djela koja su činili.
Trenutna nevolja muslimana je okupacija Palestine od strane cionista, i džihad je pojedinačna obaveza (fardi ajn) svakom muslimanu dok se Palestina ne oslobodi.
A budući da su muslimanski politički režimi licemjerni i odustali su od ove obaveze, najmanje što se može učiniti je zaštititi se od grijeha udruživanja s njima u tome i podržavati njihove akcije koje imaju za cilj bilo kakvu saradnju i podršku cionističkom okupatoru u njegovim zločinačkim namjerama, a ovo je najslabiji vid imana.
Još jednom smo vidjeli praktičnu potvrdu ajeta s početka teksta u novoj bitki na ”Hendeku”, koju je izveo široki savez koji je uključivao sve neprijatelje islama, od nevjernika i munafika ovog doba. I nakon što su nepokolebljivi vjernici u Gazi bili strpljivi i postojani pred vjerovatno najbrutalnijom agresijom koju su muslimani ikada pretrpjeli u historiji, Allah je ispunio svoje obećanje, pa je dao pobjedu Svojim iskrenim robovima, a saveznici i njihove milionske vojske bili su prisiljeni da zatraže primirje i povinuju se uslovima mudžahida Gaze.
Kada se rasplamsa bitka između istine i laži, između vjernika i njihovih neprijatelja, muslimani mogu biti poraženi na polju oružja i vojne opreme, mogu biti poraženi u oblasti tehnologije i njenih zahtjeva, ali glavno polje na kojem vjernici ne smiju biti poraženi je polje iskrenog vjerovanja i morala (ahlaka).
Kada muslimani budu poraženi na polju morala, njihova superiornost u bilo kojoj oblasti (vojnoj, ekonomskoj, tehnološkoj) postat će bezvrijedna. Jer moralni poraz i poistovjećivanje s neprijateljem u njegovom moralnom padu je srž civilizacijskog poraza koji se može nazvati pravom katastrofom.
