Prirpemio: Hafiz Semir Imamović
I ova kao i prethodna informacija govori o veličini lika i djela Omera ibn Abdul-Aziza. Prenosi je, također, Ibn Kesir u spomenutom djelu. Naime, on od Ismaila ibn Ebi Uvejsa, prenosi da je rekao: Pričao mi je Ebu Ma'n el-Ensari da je čuo Usejda kako pripovijeda: ”Dok je Omer ibn Abdul-Aziz putovao sa jednom skupinom prijatelja prema Mekki, ugledao je na zemlji mrtvu zmiju. Zatražio je lopatu, kako bi iskopao rupu i u nju sahranio zmiju, ali su mu prijatelji predložili da to oni urade umjesto njega. On je to odbio, i nakon što je umotao zmiju u komadić krpe, zakopao ju je pokraj puta. U tom trenutku, iz nepoznatog pravca, čuo se povik: ‘Allah ti se smilovao, o Serik!’ Omer ga upita: ‘Ko si ti, Allah ti se smilovao!’ Reče: ‘Ja sam džinn, a zmija koju si upravo zakopao je moj prijatelj Serik. Samo smo on i ja preostali od skupine koja je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dala prisegu. Pozivam Allaha, dželle šanuhu, za svjedoka da sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: O Serik, umrijet ćeš u pustom predjelu i ukopat će te najbolji čovjek iz moga ummeta (tj. najbolji čovjek u svom vremenu).’ U drugoj verziji ove predaje stoji da je spomenuta skupina brojala devet džinna i da su svi oni dali prisegu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na vjernost. Prema toj verziji, za koju Bejheki tvrdi da je autentičnija od prethodne i da je dobra, Omer ibn Abdul-Aziz tražio je od ovog džinna da se zakune Allahom da je to uistinu bilo tako, te da je, nakon što je udovoljeno njegovom zahtjevu, zaplakao.” (Izvor: El-Bidaje ven-nihaje, 6/234.)
