Jevrejski fizičar Albert Einstein bio je jasan u vezi s planom uspostavljanja jevrejske države kada je 1946. godine, tokom svjedočenja pred anglo-američkom istražnom komisijom o Palestini, upitan o mogućoj državi Izrael umjesto kulturne zajednice Jevreja. Tada je nedvosmisleno rekao da nikada nije bio zagovornik države, prema kanadskom informativnom portalu.
Portal Counterpunch sažima članak autora Robina Philpota, u kojem je nastojao rasvijetliti stavove Einsteina koji se zalagao za uspostavljanje kulturne zajednice Jevreja, bez njenog ograničavanja na teritoriju Palestine i bez njenog shvaćanja kao isključivo religijske ideje, prema Leonu Simonu, jednom od prvih urednika i prevodilaca članaka na ovom portalu.
Nekoliko sedmica prije osnivanja države Izrael, Shepard Rifkin, izvršni direktor grupe Lehi (Izraelski borci za slobodu), tražio je od predstavnika grupe da organiziraju sastanak sa Einsteinom u Sjedinjenim Američkim Državama jer je smatran „najvećom jevrejskom ličnošću“ tog vremena.
Ali odgovor Einsteina je bio jasan: „Kada se u Palestini dogodi prava i konačna katastrofa za nas, prvi odgovorni za nju će biti Britanci, a drugi terorističke organizacije koje su nastale iz naših redova. Nisam spreman da se vidim s bilo kime ko je povezan s tim prevarantima i zločincima.“
Autor članka je ovo komentirao riječima: „Za razumijevanje stavova Einsteina ne treba mnogo, dovoljno je zamijeniti Britance Amerikancima, a terorističke organizacije kao što su grupa Lehi i Irgun vladom (izraelskog premijera Benjamina) Netanyahua i političkim nasljednicima vođa ovih grupa, Menachemom Beginom i Yitzhakom Shamirom“, koji su bili i izraelski premijeri.
Ispod tepiha
Einstein je rekao da je njegov život bio podijeljen između formula i politike, ali su njegovi politički spisi o Izraelu i cionizmu u najboljem slučaju bili skriveni pod tepihom, a u najgorem slučaju potpuno iskrivljeni kako bi izgledali kao podrška osnivanju države Izrael, sve dok ih Fred Jerome nije izvukao, preveo s njemačkog i objavio u knjizi „Einstein o Izraelu i cionizmu“.
Kurt Blumenfeld, cionistički aktivista poslan da pridobije Einsteina, upozorio je tadašnjeg izraelskog predsjednika Chaima Weizmanna na Einsteinov stav.
„Einstein nije cionista i molim Vas da ga ne pokušavate pridobiti za cionizam niti povezati s našom organizacijom. Einstein naginje socijalizmu. Čujem da očekujete da on drži govore. Molim Vas, budite veoma oprezni s time. Einstein često govori ono što se nama ne sviđa”, rekao je.
Autor je istakao da je Einstein sve do svoje smrti 1955. godine bio prepreka cionističkom projektu kolonizacije Palestine i osnivanja države Izrael. Primjer za to je njegova prepiska sa Haimom Vajcmanom 1929. godine, kada je Einstein napisao: „Ako ne možemo naći način za iskrenu saradnju i poštene dogovore s Arapima, nismo naučili ništa tokom dvije hiljade godina patnje i zaslužujemo sudbinu koja će nas zadesiti.“
Ideju o „sudbini koja će nas zadesiti“ Einstein je često ponavljao. Izgleda da je još 1929. godine predvidio da će se država Izrael, o kojoj cionisti sanjaju, bez „iskrene saradnje i poštenih dogovora“ sa svojim palestinskim susjedima pretvoriti u ono što danas jeste – jedno od najopasnijih mjesta na svijetu za Jevreje.
U društvu Einsteina
U martu 1947. godine, E. Z. David, član terorističke grupe Irgun koju je predvodio Menachem Begin, postavio je pitanje Einsteinu, na koje je on odgovorio oštro i jasno. Pitanje je glasilo: „Šta mislite o uspostavljanju slobodne, nacionalističke, jevrejske Palestine“, a odgovor: „Jevrejska nacionalna domovina – da, ali jevrejska nacionalistička Palestina – ne. Ja podržavam slobodnu, dvonacionalnu Palestinu nakon dogovora o tome s Arapima.“ Na pitanje šta misli o podjeli, rekao je: “Ja sam protiv podjele”.
Kada je riječ o britanskom i američkom imperijalizmu, Einstein nije gajio iluzije. Rekao je: „Čini mi se da naši dragi Amerikanci sada kreiraju svoju vanjsku politiku po uzoru na Nijemce jer su, izgleda, naslijedili njihovu aroganciju. Oni, također, žele preuzeti ulogu koju je do sada igrala Velika Britanija kao da su „malo naučili iz britanskog bolnog iskustva.“
Političke prethodnike sadašnje Netanyahuove vlade i njihove stranke Einstein je oštro kritizirao u novinama The New York Times. Kada je Menachem Begin došao u New York krajem 1948., Einstein i aktivistkinja Hannah Arendt te druge jevrejske ličnosti u Sjedinjenim Američkim Državama objavili su pismo u kojem su osudili njegovu posjetu i organizaciju koju vodi, opisujući je kao „političku stranku koja je po svojoj organizaciji, metodama i političkoj filozofiji vrlo bliska nacističkim i fašističkim strankama“.
Jedan od primjera koji su naveli je masakr u kojem je ubijeno 240 muškaraca, žena i djece u palestinskom selu Deir Yassin.
Einstein je sve do svoje smrti 1955. ponavljao da su „ti ljudi nacisti u svojim mislima i postupcima“, a autor je to prokomentirao rekavši da svako ko danas izgovori takve riječi u glavnim medijima odmah biva etiketiran kao antisemit i isključuje se iz tih medija.
Philpot je spomenuo da je tadašnji premijer Izraela ponudio Einsteinu predsjedavanje državom nakon smrti Chaima Weizmanna 1952., ali je Einstein to odbio i objasnio razlog: „Trebao sam reći izraelskom narodu ono što ne vole čuti.“ Premijer Ben Gurion je rekao: „Recite mi šta da radim ako on pristane. Morao sam mu ponuditi poziciju jer nije bilo moguće da to ne učinim, ali ćemo imati problem ako prihvati.“
Autor je završio porukom za sve one koje optužuju za antisemitizam ili one koji su otpušteni s posla jer su se usudili kritizirati državu Izrael nazivajući je državom aparthejda i osuditi genocid nad Palestincima. Poručio je takvima da su u društvu Einsteina i da je on danas živ, bio bi u prvim redovima protesta zajedno sa njima.
IZVOR: AL JAZEERA
