Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah objavio je: ”Da li je doprla do tebe vijest o teškoj nevolji? – kada će se neka lica potištena, premorena i napaćena u vatri užarenoj pržiti, sa vrela uzavrelog piti, kada drugog jela osim trnja neće imati – koje neće ni ugojiti ni glad utoliti.” (El-Gašije, 1.-7.)
Sura El-Gašije otkriva put jedne skupine ljudi i njihov konačni ishod. To su ljudi koji su se na dunjaluku trudili do krajnjih granica, umarali se svim silama, ali njihov trud i njihova nastojanja bila su uzaludna – poput pisanja po vodi ili crtanja u pijesku.
Njihov cilj u životu bio je samo materijalni dobitak: gomilanje imetka, stvaranje bogatstva, stjecanje položaja i ugleda. A ahiret, život poslije smrti, nije im bio ni na umu. I doista, ostvarili su ono što su željeli, uživali su u blagostanju koje su priželjkivali – neko vrijeme.
A zatim, šta se dogodilo? Zatim je došla El-Gašije – teška nevolja.
Tu se otkriva mudrost zašto je baš to ime odabrano. Naime, komentatori Kur'ana navode da El-Gašije znači ono što iznenada obavija, događaj koji dolazi neočekivano i potpuno prekriva čovjeka, ne ostavljajući mu ni izlaza niti vremena za bijeg.
To je onaj trenutak kada se ruše svi snovi, raspršuju sva dostignuća, kada se otkriva zastrašujuća stvarnost, a bogatstvo, položaj, ugled i silne nade padaju kao suhi list s drveta.
”Neka lica će toga dana biti potištena”, tj., skrušena i ponizna, ali to nije poniznost bogobojaznosti, nego poniženja, kajanja i slomljenosti.
Da su ta lica bila pokorna i ponizna pred Allahom ranije, na dunjaluku – danas bi, na ahiretu, bila uzdignuta i radosna.
”Radila su i umarala se…”
To je neopisiva gorčina kajanja kada se sjećanje vrati na sve dunjalučke napore, borbu, trud i strpljenje, i kada čovjek shvati da je sve to bilo uzalud.
Bio je to trud posijan u pogrešnoj zemlji – u dunjalučku, jalovu i ispucalu zemlju, a ne u ahiretsku, plodnu i uzvišenu.
”U vatri užarenoj će se pržiti…”
Poslije udobnih palača, vila i luksuznih automobila, nakon noći provedenih u raskoši i lagodnosti, nakon života u kojem su se hvalili imetkom, natjecali u sjaju i ponosili prolaznim užicima – ono što je nekad bilo uživanje, postaje kazna, a ono što je izgledalo kao sigurnost, pretvara se u vječnu propast.
”Sa vrela uzavrelog će piti…”
Izvor iz kojeg su pili na dunjaluku nije bio čist – pa im je i napitak na ahiretu vreo i gorak.
Izvor koji sâm sebi iskopaš na dunjaluku, njegovo piće ćeš piti i na ahiretu.
Ako je tvoj izvor bio čist – tvoje piće će biti čisto, a ako je bio mutan – tvoje piće će biti gorko i prljavo.
”Drugog jela osim trnja neće imati…”
To je gorko, otrovno trnje koje prianja uz zemlju i koje ni stoka ne jede, jer ga se gadi.
Poslije raskošnih trpeza i najukusnijih jela, njihova hrana bit će to nejestivo, ogavno trnje.
”Koje neće ni ugojiti ni glad utoliti.”
Zaista čudna hrana – ne uklanja glad, niti donosi sitost. Trpjet će njenu gorčinu, trnje koje para, i sagnutih vratova čupat će je zubima iz jalove zemlje, a ona će ih samo još više gladnima činiti.
Jer, takvi su bili i na dunjaluku – nikada siti, nikada zadovoljni, ma koliko im bilo dato.
Problem nije bio u tome što su postigli uspjeh, stekli slavu, vlast i uživali u dunjalučkim užicima – nipošto! Problem je bio u tome što ništa od toga nije bilo radi Allaha.
Da se samo njihova namjera promijenila, da su vjerovali u Allaha i bili Mu zahvalni na blagodatima, da su srca usmjerili prema Milostivom – sve bi im imalo drugo značenje, drugačiji okus, drugačiji ishod: i trud, i opskrba, i hrana, i život – sve!
Ali prilika je izgubljena, i došla je El-Gašije – teška nevolja od koje ne mogu pobjeći.
A s druge strane, postoje ljudi čija su srca bila čista, duše smirene, a izvori na dunjaluku bistri – jer su se čuvali harama i pripremali za susret sa Allahom na Sudnjem danu.
Njihova srca su bila ispunjena ljubavlju prema Allahu i prema ahiretu. I oni su živjeli na dunjaluku, radili i borili se kao i ostali – ali je razlika između njihovog kraja i kraja onih prvih – neopisiva.
Stoga, pročitaj suru El-Gašije i usporedi ova dva ishoda, da bi još odlučnije kročio stazom Milostivog i zahvaljivao Mu na svim blagodatima, a posebno na blagodati upute.
