Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Poslije razbijanja obruča oko Saragose, Husejin ibn Jahja iskazuje neposlušnost Abdurrahmanu i Abdurrahman šalje vojsku protiv njega pod komandom Sumame ibn Alkameta. Husejinova vojska je potučena i ubijen Husejin.
Godine 166. (784.), u Kordovi pobunu diže Mugire ibn Velid ibn Muavija ibn Hišam, Abdurrahmanov bratić!
Abdurrahman je bez većih poteškoća ugušio ovaj ustanak. Čudeći se njegovoj nezahvalnosti i zaboravljanju svega što mu je učinio, ubio je bratića.
Bratu Velidu, Mugirinom ocu, poručio je da hitno napusti Endelus. Velid se izvinjavao Abdurrahmanu. Pravdao se da on nema ništa sa onim što je učinio njegov sin.
Abdurrahman nije htio prihvatiti izvinjenje. Velid je morao napustiti Endelus. Otišao je u Magrib.
Godine 168. (785.), izbija nova pobuna. Prethodio joj je nesvakidašnji događaj. Tu pobunu je podigao Muhamed ibn Jusuf el-Fihrij, sin Jusufa el-Fihrija. On je bio u zatvoru u Kordovi od 758. do 785. Punih 27 godina nije prestajao razmišljati o osveti.
Historija spominje njegov slučaj i varku koju je izveo…
Nakon izvjesnog vremena provedenog u zatvoru, napravio se da je obnevidio. Iskušavali su ga na razne načine, ali nisu mogli otkriti da simulira sljepilo. Pošto je zatvorsko osoblje uspio ubijediti da je slijep, počeo je kovati plan o bijegu.
Blizu zatvora je bila rijeka na koju su zatvorenici izvođeni da se okupaju ili operu svoju odjeću. Jednog dana, prilikom puštanja zarobljenika, Muhamedu ibn Jusufu je uspjelo da se osami na obali i da dozove čovjeka koji je bio na drugoj obali. Obećao mu je veliku nagradu ako ga sačeka dok prepliva rijeku i pripremi mu konja. Taj čovjek je pristao i doveo konja.
Muhamed ibn Jusuf je preplivao rijeku i našao se na drugoj obali, daleko od pogleda stražara. Nakon 27 godina, našao se na slobodi!
Platio je seljaku koji mu je dao konja i uputio se prema Toledu, a odatle prema Kastilji, 20 kilometara sjeverno od grada Haen. Tamo je okupio na hiljade pristalica porodice Fihrij, koja je prije vladala Endelusom.
U Kastilji je došlo do bitke između Muhameda ibn Jusufa i Abdurrahmana ed-Dahila. Muhamed ibn Jusuf je poražen. Ubijeno je četiri hiljade njegovih pristalica, ali je on uspio pobjeći i, 786. godine, podići novi ustanak. Abdurrahman ga je ponovo ugušio. Opet je Muhamed ibn Jusuf pobjegao. Našao je utočište u nekom selu kraj Toleda. Tu je ubrzo umro.
Velika džamija u Kordovi
Goti su iskoristili stalna previranja i borbe među muslimanima i osvojili Galiju. Iscrpljujuća borba za prevlast i nezasita pohlepa za prolaznim zemaljskim užicima, oslabili su muslimane. To su neprijatelji islama znali iskoristiti.
Abdurrahman je na njih poslao vojsku na čelu sa namjesnikom Toleda. On je porazio Gote i zaplijenio velik ratni plijen.
Berberi ponovo dižu ustanak 170. godine i ponovo bivaju poraženi.
Abdurrahman je vladao Endelusom 34 godine. Za te 34 godine nije doživio nijedan dan rahatluka i odmora. Njegova nevjerovatna odlučnost, ustrajnost i strpljivost produžili su vlast Emevijama u Endelusu.
Kad je trebao izabrati nasljednika, našao se pred izborom uzmeđu najstarijeg i najmlađeg sina.
Najstariji, Sulejman, bio je iz braka sa ženom iz Šama. Bio je namjesnik u Toledu.
Najmlađi sin, Hišam, bio je sin Endelužanke koja je primila islam. Bio je namjesnik u Meridi.
Otac je bio u dilemi. Izabrati starijeg ili sposobnijeg?
Ako postavi starijeg, izgubit će vlast.
Ako postavi sposobnijeg, Hišama, protiv njega će se dići stariji brat.
Prsten sa vladarskim pečatom predao je sinu Abdullahu. Rekao mu je:
“Koji od dvojice braće prvi dođe u Kordovu, predaj mu prsten i neka on bude vladar!”
Najmlađi sin Hišam je prvi stigao u Kordovu i postao vladar Endelusa nakon Abdurrahmana ed-Dahila.
Abdurrahman je umro 172. godine (789.).
Iza sebe je ostavio velike i poučne lekciju svim generacijama muslimana. Najveća pouka je posjedovanje uzvišenih težnji i uzvišenog cilja. To mu je iznova davalo snagu i volju da istraje na putu do velikog cilja čak i onda kad se činilo da je poražen i da nema nade za novi povratak.
To je ono što nedostaje današnjim muslimanima. Mlade generacije nikako da se odvoje od dunjaluka i težnji koje ne prelaze nivo potreba tijela.
Abdurrahman je zavladao Endelusom sa 25 godina. Za njim je raspisana potjernica kad je imao 19 godina. Tada bježi tražeći glavi selameta. Šest godina se skriva da bi, nakon toga, uspostavio emevijsku državu u Endelusu i vladao njome 34 godine.
Imao je na raspolaganju 100 hiljada vojnika spremnih i opremljenih za borbu. I još 40 hiljada vojnika sa posebnim zadacima u glavnom gradu Kordovi. Osnovao je morsku flotu u Endelusu, izgradio Kordovu i od nje učinio prijestolnicu koja nije zaostajala za Bagdadom.
I, ispred svega, godine 170. je sagradio Veliku džamiju u Kordovi!
Gradnja je koštala 70 hiljada zlatnika. To je veleljepna građevina, sa mnoštvom ukrašenih stubova i prostranim haremom. Bila je i ostala jedinstvena građevina. Teško da joj ima ravne u svijetu islama.
Podigao je i tzv. Munijetu-r-Rusafe. Unutar toga vrta je izgradio dvorac, u njeg doveo vodu i zasadio raznorazne egzotične biljke i voćke – breskve, narove, morganj…
Vrt i dvorac je nazvao po svom djedu Hišamu, Rusafetu-Hišam.
Bio je mudar vladar i neustrašiv ratnik, veliki vojskovođa i nadaren pjesnik.
Nije uzalud Ebu Džafer el-Mensur rekao da je on Soko Kurejšija.
Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI
Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX
Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII
Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII
Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI
Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V
Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV
I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III
Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II
