Na islamskom istoku, u abbasijskoj prijestolnici Bagdadu, 317. godine (930.) zbio se krupan događaj. Njegov uticaj će biti veliki na tok historije.
Čovjek po imenu Muennes ubio je halifu El-Muktedira i doveo Turke na vlast u Bagdadu. Dotadašnji namjesnik u Siriji Kadir je imenovan za novoga halifu.
Kad je vijest stigla u Endelus, En-Nasir izdaje proglas da Kadir nije i ne može biti halifa, već je obična marioneta u rukama ubice Muennesa i njegovih ljudi. Istoga dana, En-Nasir sebe proglašava halifom svih muslimana.
Na zapadu su, pak, fatimije iz dana u dan proširivali teritoriju svoje države. S tim ciljem je njihova flota, 318. godine, napala emevijsku flotu u gradu El-Merijja, na istočnoj obali Endelusa. Emevijskoj floti su naneseni veliki gubici i načinjena znatna šteta.
En-Nasir naređuje da se ojača morska flota. Počela je gradnja novih brodova. Ne samo vojnička pronicljivost, nego mu je i gruba stvarnost ukazivala na veliku opasnost s mora od fatimija. Zato nije čekao. Uzvratio je. Sa svojom flotom, uspijeva zauzeti grad Septu, u Africi.
I, dok se En-Nasir borio da osigura granice Endelusa na moru, usijane glave, nošene pohlepom i željom za vlašću, podižu protiv njega ustanak u Toledu. Kad je čuo za pobunu, En-Nasir je poslao skupinu učenjaka da ubijede pobunjenike i njihove pomagače u pogubnost onoga što čine. Pobunjenici nisu slušali glas uleme.
Kad nije mogao mirnim putem stišati strasti, En-Nasir šalje vojsku. Bez uspjeha.
I kršćani, koji su, kao i uvijek, vrebali u svojim busijama, uvidjeli su novu priliku. Vladar pokrajine Leon šalje vojsku u Toledo da pomogne pobunjenicima. En-Nasir je mobilizirao vojsku i krenuo prema Leonu. Namjerio je dočekati kršćane izvan Toleda i spriječiti njihovo spajanje sa pobunjenicima. U tome je uspio. Dočekao je kršćansku vojsku na putu za Toledo i potukao je do nogu. Pobunjenici su En-Nasiru predali Toledo.
Godine 321. (933.), u građanskom ratu u Leonu, Ramiro Drugi pobjeđuje protivnike i uspostavlja vlast u državi Leon. Zatim, s vojskom napada na muslimansko utvrđenje. Istjerao je muslimane iz njega. Kad je En-Nasir čuo za taj upad, s vojskom kreće u pravcu utvrđenja. Bez većih poteškoća je otjerao kršćane.
Poslije ovoga pohoda, En-Nasir je sačinio temeljitu analizu. Utvrdio je da mu najveća i stalna opasnost prijeti iz pravca Leona i odlučuje, što god više može, oslabiti njihove snage. Tako je, 323. godine (935.), pripremio novi napad na Leon. Ali, u toku pripreme za napad, saznaje za pobunu u Saragosi. Predvodio je namjesnik kojega je postavio sam En-Nasir, Muhammed ibn Hišam. Ni ovaj pobunjenik nije stao samo na tome, već je uspostavio prepisku sa Ramirom Drugim. Izrazio mu je punu podršku i ponudio pomoć. Pohlepan i osvetoljubiv, Ramiro Drugi prihvata i šalje svoju vojsku u Saragosu da pomogne Ibn Hišamu.
Kad je mladi Garsija, koji je sa svojom babom Totom vladao pokrajinom Navara, dugujući opstanak na vlasti En-Nasiru, saznao za pokret vojske Ramira Drugog i za ustanak u Saragosi, po običaju, krši i izdaje ugovor. Vojska Navare se priključuje savezu protiv En-Nasira.
Halifa En-Nasir je u nezavidnom položaju. Njemu to, ipak, nije bilo neobično. Na putu ka ujedinjenju Endelusa, prošao je i veća iskušenja. Zato se odlučuje na konačni obračun sa svim saveznicima.
Jednu vojsku, pod vođstvom Ahmeda ibn Ishaka, šalje prema Saragosi i naređuje opsadu grada, a on se sa drugom vojskom zapućuje na sjever. Ali, njegov vojskovođa Ahmed ibn Ishak, umjesto da oslobodi Saragosu i uguši pobunu, uspostavlja vezu sa fatimijama u Magribu. I njemu se prohtjelo vladati Saragosom i trebala mu je pomoć i podrška protiv En-Nasira. En-Nasir na vrijeme otkriva podlu izdaju i – prije nego što je uspostavio jače veze sa fatimijama – smjenjuje Ahmeda ibn Ishaka. Čim je on smijenjen, njegov brat Umejje diže ustanak. Bez većih poteškoća, En-Nasir guši taj ustanak, a Umejje ibn Ishak, bojeći se osvete, traži pribježište kod Ramira Drugog.
En-Nasir je ugušio i ustanak u Saragosi. Zarobio je vođu, koji moli da bude pomilovan. Želeći očuvati mir i jedinstvo među muslimanima, En-Nasir mu oprašta i ponovo ga postavlja za namjesnika. Nakon toga, kreće prema Pamploni, glavnom gradu pokrajine Navara, kojom je vladala starica Tota. Napad je munjevit. Muslimani osvajaju sva utvrđenja i opkoljavaju i sam grad. Lukavoj starici nije preostalo ništa drugo nego da se preda i ponudi plaćanje džizije. En-Nasir je prihvatio.
Poslije osvajanja Pamplone, En-Nasir je, 327. godine (939.), mobilizirao najveću vojsku dotad. Sa 100 hiljada vojnika kreće prema pokrajini Leon, na grad Samaru, jedan od najljepših gradova pokrajine. Ovaj grad je imao sedam bedema. En-Nasir osvaja prvi, zatim drugi i treći. Tada se grad predao.
Pred muslimanskom vojskom je ostao najveći bedem – Leon, glavni grad pokrajine. Ali, muslimane je i tada, kao i mnogo puta ranije, obmanula njihova vlastita snaga, uzdanje u brojnost i brzo napredovanje i osvajanje. Dali su sebi za pravo da se opuste. To su iskoristili Goti i silovito napali. Muslimani su poraženi na bedemima Samare. En-Nasir se povlači prema gradu Salamanki i pokušava povezati redove.
Vladar Navare, starica Tota, saznaje za poraz muslimana. I, po drugi put krši ugovor i sklapa savez sa kršćanima Leona.
I, na jugu Salamanke, na mjestu zvanom Hendek, započinje jedna od najvećih bitaka u historiji Endelusa između muslimana i kršćana. Bez obzira na prethodni poraz, En-Nasir je opet odlučan. Krenuo je u napad…
Ali, poraz kod Samare je unio strah i metež u redove muslimanske vojske. Muslimani su kod Hendeka pretrpjeli nezapamćene gubitke. Čak 50 hiljada vojnika su ili poginuli ili zarobljeni. Poginuo je i vojskovođa Nedžd es-Sakalibi. Ranjen je i sam halifa En-Nasir. U muslimanskim redovima nastaje rasulo. Bezglavo bježe sa bojnog polja. Uz halifu En-Nasira je ostalo samo 50 konjanika. S njim se povlače do Kordove.
Kršćani kreću u potjeru. Ne dozvoljavaju muslimanima mogućnost ponovnog organiziranja. Vladar Leona Ramiro Drugi se odlučuje ići pravo na Kordovu, prijestolnicu muslimanskog Endelusa. Nad Endelusom se nadvila najveća opasnost od dolaska muslimana. I, kad je pad Kordove bio na pomolu, dolazi do zaokreta – Ramiro Drugi odustaje od pohoda!
Uzrok tome je bio Umejje ibn Ishak, pobunjenik koji je pobjegao i zatražio utočište kod Ramira Drugog. Ali, kad je Umejje vidio da će Kordova pasti u ruke kršćana, osjetio je grižnju savjesti. Izdao je muslimane i bit će direktni sudionik u njihovom porazu! Da bi iskupio grijeh i umirio dušu, otišao je Ramiru Drugom i rekao mu:
“Ja dobro poznajem En-Nasira i njegovu strategiju. Zato ti savjetujem da odustaneš od pohoda na Kordovu, jer ti En-Nasir priprema zamku. On želi da ti sa vojskom uđeš duboko u muslimansku teritoriju, pa će ti presjeći put i napasti tvoju opkoljenu vojsku. Bojim se da se niko od tvojih vojnika neće izvući iz tog obruča!”
To je djelovalo sasvim uvjerljivo na Ramira Drugog. Strahujući od mogućeg poraza, zadovoljio se ratnim plijenom i s vojskom se vratio u Leon.
Najveća bitka u historiji Endelusa XX
Endelus: Pedeset godina vladavine Abdurrahmana en-Nasira XVIII
Nastojanja da se vrati jedinstvo XVII
Endelus: Silodarnost drumskog razbojnika Ibn Hafsuna XVI
Endelus: Halifa na crkvenom saboru XV
Endelus: Velika sječa uleme XIV
Endelus: Čudna gozba u Toledu XIII
Endelus: Bijeg poslije 27 godina tamnovanja XII
Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI
Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX
Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII
Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII
Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI
Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V
Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV
I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III
Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II
