Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U redovima Gota na sjeveru Endelusa došlo je do pobune 183. godine (798.). Got Ezvar je osnovao samostalnu državu Navaru, sa glavnim gradom Pamplonom.
Nemuslimani na sjeveru su bili podijeljeni u nekoliko skupina. Jedni su bili u Galiji i vladar im je bio Alfonso Drugi, drugi – u Navari, na čelu sa Ezvarom, i treći – na jugu Francuske, koji su bili pod francuskom vlašću.
Francuski kralj Luj je, 185. godine, prešao Pirineje i okupirao Barselonu, a Hakem je na njega poslao vojsku na čelu sa bratom Muavijom. Doživio je težak poraz od kršćana. Tako je sjever Endelusa ponovo pao u ruke Gota i njihovih saveznika iz Francuske.
Godine 189. se zbio krupan događaj.
Ulema i ostali uglednici u narodu su na sav glas pričali protiv Hakema. Napadali su njegov način života, koji je bio u znaku muzike, pjesme i žena. Nakon što su se međusobno dogovorili i složili da na njegovo mjesto dođe neko iz dinastije Emevija, ugledni alimi su tražili podršku u narodu da se Hakem smijeni. Ali, Emevija kojeg su oni izabrali toliko se prepao takve uloge da je otišao Hakemu i oklevetao vođe te zamisli. Hakem je sakupio 70 ljudi iz reda učenjaka koji su tražili njegovu smjenu i – sve ih ubio u jednom danu!
Krupni događaji su se smjenjivali jedan za drugim. Tako je 192. godine (807.) došlo do napredovanja Francuza pod vođstvom Luja, sina Karla Martela. Došli su do grada Tartosa. Hakem šalje vojsku koju predvodi njegov sin Abdurrahman. I, on uspijeva zaustaviti nadiranje Francuza.
Sljedeće godine je Luj ponovo napao na Tartos, ali mu se Abdurrahman ibn Hakem ponovo suprotstavio i porazio ga. Godine 193. (808.), Alfonso Drugi prvi put na sjeveru prelazi rijeku koja ga je dijelila od muslimana i zauzima Esteponu.
Kako god se borba rasplamsavala na zapadu, tako se širila i na islamskom istoku. Godine 193. (808.) umro je abbasijski halifa Harun er-Rešid. To dovodi do sukoba za vlast između njegovih sinova Emina i Me‘muna.
Godine 199. je umro Karlo Veliki i u Francuskoj nastaje opći haos u borbi za vlast. To je iskoristio Hakem. Godine 200. je, pod vođstvom Abdulkerima ibn Mugisa, poslao vojsku prema Galiji. Zadan je žestok udarac Francuzima.
Ljudi su bili zbunjeni kontradiktornostima u životu vladara Hakema. Bili su u nedoumici: da mu pomognu ili da se bore protiv njega?
Hakem je bio hrabar, odlučan i sposoban kad treba braniti islamsku državu, ali se, u isto vrijeme, nije mogao oduprijeti zovu svojih strasti.
Islamski pravnici su i dalje bili na stanovištu da takav ne može biti vladar u islamskoj državi, pa su ponovo počeli huškati obični svijet. Na čelu ove skupine je bio Jahja el-Lejsi.
U tom vaktu se zbio koban događaj po stanovnike predgrađa Kordove.
Dio glavnoga grada Endelusa u kome je bila prijestolnica i u kome je živjela većina stanovništva, zvao se Kordova, a zapadni dio, sa druge strane rijeke, zvali su Rabd (predgrađe). Tu je živio obični narod.
Jedan od Hakemovih čuvara se dogovorio sa kovačem da mu skuje sablju. Došlo je do nesporazuma između kovača i Hakemovog čuvara. Čuvar je ubio kovača. Stanovnici predgrađa Kordove to nisu mogli otrpiti. Ubili su Hakemovog čuvara, podigli ustanak i krenuli preko mosta – prema vladarevom dvorcu.
Opkoljen je dvorac u kome je bio Hakem.
Hakem naređuje da vojska pređe na drugu obalu i da tamo pale kuće i imanja. Potom naređuje da se svi stanovnici Rabda protjeraju iz Endelusa.
Zato je Hakem nazvan Hakem er-Rabdij.
Prognanici su otišli u Fes, a zatim u Iskenderijju. Bilo je to 202. godine. Tu su u muhadžirluku ostali deset godina. Tada ih je emir Iskenderijje Abdullah ibn Tahir protjerao i ukrcao na lađe. Iskrcali su se na ostrvu Krit. Osvojili su to ostrvo i osnovali državu. Amr ibn el-Buluti je bio vladar i ta država je postojala 100 godina.
Hakem ibn Hišam je vladao Endelusom 26 godina, od 180. do 206. godine (od 796. do 822. godine po Isau, alejhi-s-selam). Njegovo komotno ponašanje u privatnom životu nailazilo je na žestoke napade i osudu uleme i običnog svijeta, ali je vratio izgubljenu teritoriju i učvrstio vlast.
Svoje raskalašno ponašanje je priznao pred kraj vladavine i kajao se radi takvoga načina života. Onda kad je osjetio da stari i da smrt dolazi i kad je počeo upoređivati vrijednost dunjaluka i ahireta, korio je sebe radi grijeha koje je počinio i svoju je tevbu obznanio narodu. Održao je hutbu u kojoj je priznao svoje grijehe prema Allahu, subhanehu ve te‘ala. Završio je riječima:
“Zaista je ahiret vječan i preči da se za njega priprema od ovog prolaznog dunjaluka!”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
“Djela se cijene prema njihovim završecima!”
Hakem ibn Hišam je umro 206. godine po Hidžri (822.).
Endelus: Čudna gozba u Toledu XIII
Endelus: Bijeg poslije 27 godina tamnovanja XII
Endelus: Muslimani traže pomoć od nevjernika protiv drugih muslimana XI
Endelus: Sukob Emevija i Abbasija IX
Endelus: Međumuslimanski sukobi VIII
Endelus: Velika bitka kod Poatjea VII
Endelus: Most u Kordovi sa 17 lukova VI
Endelus: Za tri godine osvojeno Pirinejsko poluostrvo V
Musa ibn Nusajr i Tarik ibn Zijad zajedno nastavljaju osvajanje Endelusa IV
I ashab Allahovog Poslanika, s.a.v.s., među osvajačima Endelusa III
Musa ibn Nusajr, njemu pripadaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa II
