Autorica: Dr. Samah Jabr
Pišem ovo na dan (22.4.2020.) koji je potvrdio iznenadni porast slučajeva Covid-19 među Palestincima u malom mjestu Silwan, u Istočnom Jerusalemu. Također, danas su mi izraelski vojnici na kontrolnom punktu Qalandia onemogućili pristup mom radnom mjestu u Ramallahu, uprkos tome što sam im pokazala iskaznicu koja potvrđuje da sam uposlenica Ministarstva zdravlja Palestine i ovlašteni stručnjak za slučajeve koronavirusa.
Palestinci iz Jerusalema i Palestinci nastanjeni unutar Izraela, koji koriste izraelski zdravstveni sistem, već dugo trpe zbog nejednakosti u zdravstvenom osiguranju između njih i Židova. Ove nejednakosti već su utjecale na hronične bolesti, životni vijek i stopu smrtnosti.
Način kako se izraelski zdravstveni sistem odnosi prema slučajevima zaraze koronavirusom proširio je jaz između 80% židovske većine i 20% palestinske manjine koje opslužuje taj sistem.
Unatoč činjenici da veliki broj zdravstvenih radnika u izraelskom zdravstvenom sistemu čine Palestinci, ovaj sistem se prema palestinskoj zajednici odnosi s velikom ignorancijom i nemarom tokom pandemije.
Pored toga, situacija na Zapadnoj obali i u Gazi odražava različite razine političkog ugnjetavanja s kojima se susreću ova dva područja.
Ministarstvo zdravlja na Zapadnoj obali poduzelo je stroge mjere koje su, uprkos razornom ekonomskom učinku, najbolji način djelovanja koji Palestinska uprava može poduzeti, s obzirom na nedostatak resursa na razini tercijarne zdravstvene zaštite.
Gaza je još manje pripremljena i u većem je nedostatku; situacija može biti vrlo opasna u Gazi zbog iscrpljujuće opsade i njezinih razornih socioekonomskih posljedica. Stanovništvo Gaze opstaje uz veliku raširenost anemije, neuhranjenosti i nesigurnosti u prehrani. Stanovnici Gaze trpe jednako rasprostranjenu hroničnost bolesti i stanja mentalnog zdravlja; oni su prepušteni na milost i nemilost opresivnih sila koje odlučuju šta i ko može ući kavez u koji su pretvorili Gazu.
Otkazivanje američke pomoći, što je politička kazna Palestincima, štetno je za UNRWA-u, palestinske bolnice u Jerusalemu i brojne druge aspekte zdravstvenog sistema Palestine.
Unatoč toj realnosti, Izrael se hvali svojom podrškom, velikodušnošću i pomoći koju nudi Palestinskoj upravi. Ujedinjeni narodi pohvalili su Izrael zbog njegove “odlične” saradnje sa Palestinskom upravom u borbi protiv Covid-19 kroz različite korake.
Čini se da oni koji su impresionirani izraelskom ljubaznošću ignoriraju članak 56. Ženevske konvencije koji kaže: „U najvećoj mjeri raspoloživih sredstava okupaciona sila je dužna, uz saradnju sa nacionalnim i lokalnim vlastima, osigurati i održavati medicinske i bolničke ustanove i službe, javno zdravstvo i higijenu na okupiranom području, s posebnim osvrtom na usvajanje i primjenu profilaktičkih i preventivnih mjera potrebnih za borbu protiv širenja zaraznih bolesti i epidemija. Medicinsko osoblje svih kategorija smije obavljati svoje dužnosti.”
Oni koji hvale Izrael izgleda da, također, ignoriraju da se epidemija okupacije nastavlja kao i obično: rušenjima domova, dok svima poručuje da ostanu kod kuće, ubijanjem i hapšenjem, planiranjem aneksije doline Jordana, itd. Jedino što je drugačije je to što sada izraelski vojnici moraju nositi zaštitne maske kada ulaze u Betlehem da hapse Palestince.
Umeđuvremenu, Palestinci se pridružuju svima onima na zemlji koji se trenutno bore protiv pandemije. Na taj način, čini se da potvrđujemo svoju želju za suverenitetom i čak osjećamo da se s mjerama izolacije i neizvjesnošću nosimo bolje nego mnogi drugi narodi koji se trenutno natječu u kupovini oružja ili skladištenju robe i medicinske opreme.
Mi u Palestini pokušavamo odgovoriti na ovaj izazov duhom društvene saradnje i altruizmom. Naši rezultati su do sada dobri, a, uz to, shvatamo da ovo nije najteža stanica u našoj dugoj borbi za samoodređenje i slobodu.
Iznimno stanje pandemije zaista pomaže u podizanju povjerenja Palestinaca u naše kapacitete za nezavisnost i mi se u ovoj bitki ne osjećamo sami. Čak i izvan toga, raste naša nada da ćemo područje medicine iskoristiti kao oblik diplomatije kroz izgradnju kanala s drugim zemljama, zemljama sa kojima sarađujemo u doba krize.
Trenutna kriza ne bi nas trebala odvratiti od rada na našim dugoročnim ciljevima. Sada je važnije nego ikad prije okončati opsadu Gaze i aparthejdski sistem koji Palestinu svodi na nevoljni inkubator medicinskih i socijalnih epidemija.
