Izvor: Oslobodjenje.ba
Znači, pisala je izjavu zašto ranije nije izvadila ličnu kartu, a napunila je 18 godina. Rekao sam joj da napiše: nismo imali para i nije nam trebala, priča nam Osman, dodajući da je njegova kćerka rođena u Švicarskoj, te da je po povratku iz ove zemlje upisana u Tinji, u Srebreniku.
Otkud K?
– Donijeli smo rodni list i državljanstvo. Onda je službenica pravila probleme što piše K. To je Konfederacija, Kanton Wahlen… Pa ponovo slala dijete, pa je donijela druge rodne listove i državljanstvo. Pa onda kaže: što je u jednoj rubrici i država Švicarska i što je Konfederacija, priča nam Osman.
Nakon toga, dodaje, morali su izvaditi papir da njegova kćerka nije prijavljena u Srebreniku, te da u ovom mjestu nije vadila ličnu kartu. Kada su ovaj problem riješili, službenici su napravili novi. Postavili su pitanje: gdje će dijete stanovati?
– Pa, kažem, stanovaće kod mene. Ona kaže: mora to napismeno, imaš li ti kuću? Pa, imam kuću. Kaže: daj mi papir da imaš kuću. Kažem, nemam ja to u džepu. Onda ona kaže idi donesi iz elektrodistribucije da plaćaš struju, priča Osman, koji je potom otišao i donio papir.
– Znači, Bećirević Osman. Hrnčići, Bratunac. U drugom ćošku gore piše: Nova Kasaba. Pošto sad poštar donosi račune. Kaže, ne može, to je druga, milićka Opština. Kada to nije važilo, onda kaže donesi ti meni da imaš kuću. Međutim, zemlja na ocu, nije prevedena. Kuća obnovljena 2000. Našao sam čovjeka koji je radio za Opštinu oko tih donacija. Čovjek dao izjavu, ovjerio da je bio nadzorni kad se kuća pravila. Ne može ni to, ne važi, priča Osman.
Potom, otišao je u kancelariju “za stambeno”, odakle su ga poslali da vadi posjedovni list za parcelu. Nakon toga, opet nije bilo dovoljno, jer treba i papir od mjesne zajednice.
– A taj dan se dijete moralo slikati, da bi uzelo onaj papir da je predalo za ličnu kartu, jer mora na prijemni na fakultet u Tuzlu. Kaže, opet, nađi dva svjedoka, koji će potvrditi da imaš kuću, ispričao nam je ovaj povratnik.
Nakon što je prikupio tri papira, konačno je dobio otkucano rješenje koje potvrđuje da ima kuću. Papire je potom odnio na šalter, gdje ga je, prema njegovim riječima, jedna od službenica slala u Federaciju.
– Rekao sam joj da sam ja tu rođen, da je moja lična karta izdata u Bratuncu i da će moje dijete izvaditi tu ličnu kartu. Rekao sam i da će se naći neko ko je išao u školu, ko je pismen i ko će dati mom djetetu ličnu kartu. Njih tri su na mene napale. To je bilo da mene izazovu, da bi onda zvale policiju. Međutim, nisam nasjeo, priča Osman, nakon čega su mu službenice dale novu zadaću – poslale su ga u drugu kancelariju, da izvadi dokument po kojem prima svoje dijete na stanovanje.
Mjesec čekanja
– I to sam donio. Kaže, u redu. Pitam: kad će se dijete slikati? Kaže: za 15 dana. Pitam: kako za 15 dana, meni treba sutra? Kaže: treba provjera od policije. Doveo sam i policiju, policajac je potvrdio da se mi nalazimo i živimo u toj kući. I uspio sam slikati dijete prije 15 sati, kako bi mi dala potvrdu da se dijete može upisati na fakultet, ispričao nam je Osman.
On ističe da je sve papire vadio 8. jula, te da još lična karta nije završena.
– Kad pitam što, ona kaže nije još ništa stiglo iz Tuzle, kaže Osman, uvjeren da u ovakvim situacijama stariji povratnici nikada ne bi izvadili ličnu kartu, jer bi zbog brojne papirologije svi odustali.
