Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Šejh Muhamed el-Gazali spada u red vrsnih islamskih učenjaka kojeg je krasila izvanredna pronicljivost, mudrost, vizionarstvo i hrabrost. Umro je 1996. godine i sahranjen je u Džennet-i-bekijji – mezarju u blizini Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije u Medini.
On je svojevremeno sažeo bolesti naroda (nacije), misleći prije svega na muslimanske narode, u nekoliko tačaka ili izreka:
1. Teško narodu predvođenom bezvrijednim i nesposobnim ljudima, dok se ugledni i sposobni izvrgavaju ruglu i sramoćenju.
2. Prisiljavanje na vrline i dobrotu ne čini čovjeka dobrim i moralnim, kao što ga prisiljavanje u vjeru ne čini vjernikom. Sloboda je osnova vrline.
3. Propasti Izraela mora prethoditi rušenje i propadanje arapskih režima koji žive ismijavajući se sa svojim narodom i uništavajući arapska društva, koja su sama sebi nametnula strah i slabost.
4. Ne znam zašto narod (naciju) toliko potrese sportski poraz, a ne potresaju ga njegovi kulturni, naučni i društveni porazi.
5. Kivotvorena religioznost može biti opasnija od otvorenog ateizma.
6. Faraoni i kraljevi su smatrali sebe bogovima, jer su pronašli mase koje će im se slijepo pokoravati.
7. Narod se pokvari kad se pokvare vladari, a vladari se pokvare kad se pokvari ulema. Da nije pokvarenih sudija (kadija) i pokvarenih učenjaka, pokvarenost i korupcija vladara bi se smanjila zbog straha od njihovog nepriznavanja i odbacivanja.
8. Ako želite promijeniti loše stanje, morate pripremiti alternativu prije nego što preuzmete inicijativu za promjenu tog stanja.
9. U povijesti preporoda i istinskog buđenja jednog naroda, uobičajeno je da intelektualno buđenje uvijek prethodi političkom i društvenom aktivizmu.
