Ako pretpostavimo da su riječi sarajevskog redatelja Dine Mustafića prenesene vjerodostojno, da nisu „izgubljene u prijevodu“ ili iskrivljene, nužno je reagovati na šovinizam koji je ovaj umjetnik iznio u intervjuu za portal Klix.
„Sarajevo danas opisuje(m) kao grad bez ideja kojem nedostaje subverzivna kulturna scena koja će ugroziti tendenciju pretvaranja glavnog grada u bošnjački mainstream“, rekao je Mustafić. Po njemu je ono što ima prefiks „bošnjački“ nešto negativno i to treba spriječiti. To što je u Sarajevu najviše Bošnjaka, nedopustivo je po Dini. Da li je ikada Mustafić kritikovao što su Srbi većina u Beogradu, Hrvati u Zagrebu, Grci u Atini? Kako je prirodno da većina u nekom prostoru proizvodi mainstream, otuda se Mustafićeva primjedba ima čitati kao mržnja i fašizam.
U ostatku intervjua Mustafić nudi mnogo uvreda Sarajevu, čak bošnjačku politiku optužuje da „mijenja fizionomiju grada“, a što nedvosmisleno možemo čitati kao optužbu za protjerivanje nebošnjaka. Isto kao što to govore Nele, Kusturica, Bačanović, Čolak.
Redatelj je pogrešno poredao stvari pa kaže: “Umjesto da se vratimo vrijednostima onog nekadašnjeg Sarajeva kao otvorenog društva…“. Mustafić ovdje priziva svoje bivše komšije koje su napustile grad da bi ga od aprila 1992. bombardovali, ubijali, palili, izgladnjivali. U njihovom prisustvu vidi vrijednost, a u njihovom odlasku na brda, čime je promijenjena demografska slika, on vidi krivicu Bošnjaka i njihovih politika. Poruka je jasna: Bošnjaci su krivi što su neki drugi otišli na brda da ubijaju taj grad, krivi su i zato su mnogi poslije neuspješnih četverogodišnjih pokušaja da njime ovladaju, ostali u njegovom okupiranom dijelu – Istočnom Sarajevu ili otišli u Srbiju.
Prenesimo jedan komentar na intervju, koji pokazuje koliko je slavni redatelj pogrešno poredao stvari imenujući bošnjački mainstream kao nešto nedopustivo i antikulturno. „Ovaj Dino nije posjetio nijedan grad u RS-u da vidi tamo kulturu .Nema tamo grada gdje se nisu na trgovima podigle nove velike crkve i spomenici vojske. Niti u jednom gradu nema ničijeg obilježja, toponima, ulica, trgova osim crkvenih kao Preobraženijska, Kralja Petra, Cara Lazara, Cara Dušana – koji nikad nisu bili u BiH – Svetosavska itd. U svakoj opštini u RS-u“.
