Na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, slike iz opkoljenih gradova Ukrajine, pokolja i masovnog raseljavanja retraumatiziraju društvo koje nikada nije smjelo zacijeliti nakon ratova koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije 1991. godine, piše autorski dvojac Kurt Bassuener i Toby Vogel u tekstu ‘Opasni put Bosne’ objavljen u internet izdanju Foreign Affairsa.
Zajedno sa ostatkom svijeta, Bosanci su s užasom gledali rušenje ukrajinskog grada Mariupolja.
Ali nakon što su proživjeli opsadu Sarajeva i slične zločine, Bosanci prepoznaju brzinu i brutalnost ruskog rata protiv Ukrajine visceralno od ostalih — i to ih stavlja na ivicu.
Napad ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu, pišu autori teksta, dolazi u trenutku kada je zapadni Balkan dosegao razinu napetosti i neizvjesnosti neviđenu desetljećima.
Etnički nacionalizam prijeti ponovnom destabilizacijom regije, a lokalni politički čelnici manipuliraju najgorim strahovima javnosti.
Vučić koji raspiruje nemire
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić preuzeo je blisku potpunu kontrolu nad medijima svoje zemlje i raspiruje nemire u dijelovima Kosova naseljenim Srbima.
U Bosni, njegov bliski saveznik Milorad Dodik, član tročlanog državnog predsjedništva Bosne, zalagao se za secesiju dijelova zemlje pod srpskom kontrolom.
Sličan savez postoji između Vlade Hrvatske (članice EU i NATO-a) i Dragana Čovića, nacionalističkog čelnika bosanskih Hrvata, koji je pozvao na ono što bi značilo daljnju etničku podjelu Bosne.
Mnogi Bosanci su na rastuću korupciju, nekažnjivost koju uživaju političke elite i ekonomske teškoće odgovorili potpunim napuštanjem zemlje.
UN procjenjuje da otprilike 55.000 ljudi napusti Bosnu svake godine i upozorio je da bi, ako se ovaj obrazac nastavi, stanovništvo Bosne moglo pasti na 1,6 miliona 2070. sa današnjih 3 miliona.
Putin poticao separatizam
Rusija je odigrala ulogu u tim zbivanjima. Putin je poticao separatizam, s ciljem stvaranja poremećaja na granicama Zapada.
Rusija je godinama aktivno pokušavala spriječiti i odvratiti težnju Bosne za članstvo u EU i NATO-u, tvrdeći da takvi potezi predstavljaju provokaciju.
Ruski ambasador u BiH nedavno je ukazao na invaziju na Ukrajinu kao na primjer što bi se moglo dogoditi s Bosnom ako teži članstvu u NATO-u.
No aktivnosti Kremlja uvelike su ovisile o tome da lokalni čelnici slijede svoje vlastite planove. Ono što najviše zabrinjava je da su ti čelnici često isti ljudi koje EU i Sjedinjene Države predstavljaju kao svoje partnere u demokratskom i ekonomskom razvoju Bosne.
Oslanjajući se na šačicu “etnokrata”, EU i Sjedinjene Države dovele su regiju na opasan put, koji bi mogao završiti raspadom Bosne i prekrajanjem granica u cijeloj regiji – od čega se ni jedno ne bi dogodilo mirno.
Nekorišteni alati
Nije moralo biti ovako. Daytonski mirovni sporazum iz 1995. godine okončao je rat i dao Zapadu alate koji su mu bili potrebni da spriječi nestabilnost i nasilje i pomogne da zemlja ostane na ujedinjenijem i demokratskijem putu.
Ali ti su alati godinama neiskorišteni. Umjesto toga, zapadne sile dopustile su Bosni nazadovanje u nestabilnost dok nacionalizam raste u Srbiji i Hrvatskoj.
Sada, rat u Ukrajini predstavlja priliku za Sjedinjene Države i njihove saveznike da izvrše davno zakašnjelu rekalibraciju svog pristupa Bosni.
Zapad se ujedinio kao odgovor na rusku agresiju. Tu istu energiju i pažnju treba primijeniti na Balkan kako lokalni akteri koji imaju koristi od nestabilnosti i ruskog uplitanja više ne mogu držati gušenje države.
