Iranski režim prolazi kroz tešku krizu nakon što su se rasplamsale antirežimske demonstracije nakon otkrivanja laži režima o obaranju ukrajinskog civilnog aviona, navodi Foreign Policy u članku kojeg potpisuju Colum Lynch, Keith Johnson i Michaek Hirsh.
Pokušaj iranskog režima da se predstavi kao žrtva američke agresije nakon likvidacije generala Soleimanija, pretvorio se u katarstrofu u zemlji i širom svijeta.
No, ovo je bila samo još jedna u nizu laži iranskog režima i to je bila iskra koja je potpalila plamen novih masovnih antirežimskih demonstracija. Neki analitičari smatraju da najnoviji val demonstracija predstavlja ubitačni izazov za režim, iako je prethodne antirežimske demonstracije uvijek uspijevao razbiti korištenjem grube sile, navode autori članka. Ipak, ističu da neki analitičari upozoravaju da američka politika prema Iranu neće dovesti do pada režima koji se čeliči već četiri decenije. Jedan od njih je Hussein Ibish, stručnjak za bliskoistočna pitanja na institutu Arab Gulf States Institute u Washingtonu. Ibish ističe kako su američke sankcije već nanijele ogromnu štetu iranskoj ekonomiji, kakvu niko nije mogao očekivati, ali da historija pruža tek rijetke primjere uspjeha vanjskih pritisaka, bez vojne intervencije, u obaranju državnih režima. On je podsjetio da su sankcije ojačale diktaturu fidela Kastra na Kubi i Kim Jong Una u Sjevernoj Koreji.
Usljed američkih sankcija iranska ekonomija je u stanju slobodnog pada. Postepenim vraćenjem obogaćivanju urana, iranski režim nastojao je izvršiti pritisak na evropske zemlje da dobije određene ekonomske povlastice koje proizlaze iz nuklearfnog sporazuma, ali ova iranska taktika samo je dovela do toga da su evropske zemlje sve spremnije da se isključe iz sporazuma.
Nezadovoljstvo masa uništilo je nastojanja iranskih diplomata da predstave Iran kao žrtvu američke agresije i da steknu evropske simpatije. To što su iranske vlasti uhapsile i nekoliko sati držale u pritvoru britanskog ambasadora u teheranu, dodatno je pogoršalo stvari za iranski režim, jer to predstavlja kršenje Bečkog sporazuma o diplomatskim odnosima. Iranski diplomati proveli su subotu u izvinjavanju putem Twittera zbog toga što su prejudicirali stvari i insistirali na tome da njihova zemlja nije odgovorna za obaranje ukrajinskog civilnog aviona. No, mnoge Irance to nije zadovljilo, pa su na masovnim demonstracijama uzvikivali parole kojima najveću krivicu za tragediju stavljaju na teret režima, a ne na teret SAD-a. Naročito nakon što je iranski režim kroz svoje medije plasirao tvrdnju da su u njihovim osvetničkim raketnim napadima na američke vojne baze u Iraku ubili 80 američkih vojnika, dok u stvarnosti nije bilo žrtava, te su napadi kasnije ocijenjeni kao neefikasni.
Hussein Ibish ističe kako je Iran zemlja u kojoj, pored velikog broja ljudi koji podržavaju režim, postoje i snažne političke opozicije, stoga ne smatra čudnim da se skoro u isto vrijeme dešavaju masovne demonstracije koje osuđuju likvidaciju Soleimanija i masovne antivladine demonstracije, te zaključuje: „Iran je u teškom položaju u Libanu i Iraku. Evidentno je da u samom Iranu postoje mnogi problemi, ali ne znači da će svi ti problemi dovesti režim na rub propasti. Ne vidim nijednog dokaza da je Iran u predrevolucionarnom stanju i ne smatram da će ovaj režim biti srušen, ni unutrašnjim ni vanjskim utjecajem.“
