Izvor: Agencija Anadolija
Naš sagovornik i pripovjedač, Muhanna, poželjela je da se vrijeme vrati unazad, nekih dvadesetak dana, kada je s neizmjernom radošću prisluškivala razgovor svojih mališana, kćerkice Senabil koja ima 5 godina i sinčića Enesa koji ima 4 godine, dok su jedno drugom govorili šta će obući za Ramazanski bajram i koje igračke bi voljeli dobiti na poklon.
Ova ponosna majka iz Gaze, koja danas evo stoji na ruševinama svoje kuće koju su izraelski avioni pretvorili u ruševinu i gomilu kamenja, poželjela je ispuniti želje svoje djece.
Međutim, svi zahtjevi i želje bajramske, nestali su pred onim što proživljava Pojas Gaze, u vidu ljudske tragedije, zbog izraelske agresije koja ne prestaje evo već dvadeset dana.
Muhanna je za Ageniciju Anadolija, kazala: ”Nema bajrama za Gazu! Kuće su granatirane, posvuda se čuje miris krvi, hiljade raseljenih ljudi spava u školama i na putevima. Mojoj se kući ne zna ni za trag i moja djeca ne mogu proslavljati Bajram dok im bombe ”kucaju” na vrata.”
Suhaira El-Nedžar, (45 godina), majka šestero djece, ne može naći smiraja, pa, ni prije ni u toku Bajrama, ne vidi priliku da zaboravi ono što je preživjela Gaza. I kao što kaže: ”Rane su mnogo veće i dublje od toga da bi se mogle zaliječiti i zaboraviti u jednom satu ili danu mira (primirja).”
Osvanula je subota, na snazi je privremeni prekid vatre između palestinskih snaga otpora i izraelske okupatorske vojske, u trajanju od 12 sati, a na zahtjev UN-a kako bi se omogućila dostava humanitarne pomoći stanovništvu Gaze.
Nedžar nam govori: ”Ništa više nije isto! Sve se promijenilo! Hiljade domova je uništeno, a miris rata ispunio je Pojas Gaze. Nismo u stanju, zbog tuge za našim poginulim, da pravimo bajramske kolače, da kupujemo slatkiše, ili novu odjeću za našu djecu.”
U ovom trenutku, na kraju mjeseca ramazana, na ulicama Gaze i tržnim centrima, ipak se ne stišava buka od ljudi koji su doveli svoju djecu da im kupe bajramska odijela i ispune druge njihove zahtjeve. Ulice su prepune ljudi koji se raduju nakon ispoštenog mjeseca ramazana.
A unutar kuća traje svojevrsna ”bitka” između domaćica, u hvalisanju pripremljenim bajramskim jelima, bajramskim kolačima i slatkišima raznih oblika, kako bi se u što boljem svijetlu dočekao ovaj veliki dan.
”Naš zadatak će biti da tražimo i vadimo preostale stvari ispod ruševina”, kaže nam Sumejja Ulyan, čija kuća je pogođena i pretvorena u ruševinu. Zatim je dodala: ”Nema za nas odmora, tu su stotine mrtvih i hiljade ranjenih, pogođene i porušene kuće, prestravljena djeca, koja, kad god se sjete fijuka bombi i granata, zaborave na bajram i radost.” A petogodišnji Ubejde Abdurahman, nevinim dječijim glasom šapuće u uho svojoj majci: ”Mama, reci im nek odgode bajram!” Randa, majka dječaka, za Anadoliju veli: ”Rekla sam djeci da su naše komšije izgubili svoju djecu u izraelskoj agresiji, zbog toga moramo podijelit osjećanja s njima, nećemo kupovati bajramska odijela, slatkiše i igračke, pa je ovaj moj maleni skočio i rekao mi: ‘Mama, reci im nek odgode Bajram.”
Izraelsko bombardiranje iz borbenih aviona različitih dijelova Pojasa Gaze, pretvorilo je ta mjesta u pusta i napuštena područja.
U posljednjim danima mjeseca ramazana na ulicama Gaze nije više živo kao nekada, nema kolona ljudi koji su zauzeti kupovinom i pripremama za Bajram. Umjesto toga, vidi se samo preneraženost i strah na licima porodica koje su protjerane iz svojih domova (150 000 je raseljeno iz svojih kuća).
Ljudi su zauzeti traženjem mrtvih tijela ispod ruševina kuća, kao i traženjem stvari i potrepština koje će im, kao raseljenim osoboma, u narednim danima itekako koristiti.
