Piše: dr. Abdul-Fettah Atif Nâdži / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Početkom trećeg milenijuma internet i društvene mreže su u potpunosti zaokupile ljudsku pažnju, a naši mobilni uređaji postali su nam bliži (bliskiji) od nas samih, što je omogućilo da se vijesti prenose i šire brzinom svjetlosti, toliko da ne postoji mentalni (intelektualni) sistem koji bi mogao apsorbirati ogromnu količinu podataka, informacija i vijesti koje, zbog svog intenziteta, sprječavaju i osakaćuju mentalni dio kod čovjeka, jer ne može razlikovati istinite i lažne vijesti te nema vremena za njihovu provjeru i analizu.
Izvori vijesti i njihovi kanali postali su veći nego što ih može apsorbirati riznica ili ”spremište” ljudskog uma, tako da se između našeg udisaja i izdisaja plasiraju stotine vijesti. Naši su umovi postali smeteni i zbunjeni i ne mogu razlučiti koje vijesti preuzeti a koje ne, kojim vijestima i informacijama vjerovati, a kojima ne, jer su filteri za razlikovanje i razvrstavanje poremećeni zbog brzog protoka informacija i vijesti. Stoga, izbjegavaj razgovarati o onome što ne znaš. Svi smo odgovorni za ono što naši jezici govore ili što s naših mobilnih telefona šaljemo.
Zbog životne stiske i brzog tempa života često se dešava da se u vijesti i informacije ubaci ”otrovni govor” ili takozvane glasine, tako da mi (nesvjesno) postajemo uposlenici kompanija koje prenose te glasine ne obraćajući pažnju na njih i ne trudeći se da provjerimo njihovu istinitost vraćajući se na osnovni izvor informacija.
Minute koje čovjek provede u istraživanju, pažljivom ispitivanju i provjeravanju bolje su od mjeseci i godina koje provede u nadi da će prevazići i zaliječiti ono što su učinile informacije i vijesti koje je nesvjesno i bez provjeravanja prenosio.
Kao prenosioci glasina odgovorni smo za ono što se događa oko nas, i ne zaboravimo da ćemo, za svaku riječ u čijem dijeljenju učestvujemo, biti pitani na ovom i na budućem svijetu, prije svega pred Allahom, a zatim i pred ljudima.
Zato, budi oprezan, čitaj svojim mislima (umom) i ne ”govori” svojim prstima dok ne budeš siguran u ono što želiš prenijeti, jer riječ je kao metak, ako izađe neće se vratiti. I zapamti da će naši organi i naši jezici biti svjedoci na Sudnjem danu, pa nemoj biti saučesnik u rušenju, već učestvuj u novoj izgradnji.
U prošlosti je jezik bio sredstvo prenošenja informacija, a sa razvojem svijeta komunikacija tvoji su prsti postali ”konj” na kojem jašeš kako bi širio informacije. Zato budi maksimalno pažljiv u pogledu onoga što tvoji prsti ”govore”, jer glasina raste i širi se sve dok ne pronađe uši koje će je slušati i usta koja će je prenositi, i bolesne duše koji će je prihvatiti i povjerovati u nju. Budi oprezan sa svakom riječju koja izlazi iz tvojih ruku kroz društvene mreže, kako ne bi širio otrov i bio uzrok podjela i rušilaštva.
Glasine su danas razvile svoje raznovrsne metode, ali njihov je pokvareni cilj i dalje jedan, oblici su im različiti, ali im je svrha nepromijenjena. Glasine plivaju morem komunikacijske tehnologije i struje tog mora su sve jače a valovi sve veći, ali nema straha za one koji su naoružani vjerom i znanjem.
U bijesnom i uzburkanom moru u kojem se brodovi gube i nestaju, uvijek postoji jedan svjetionik koji nas vodi na sigurno kopno, a na taj svjetionik Allah nam skreće pažnju u sljedećem ajetu: ”O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6.)
Dakle, od nas se traži da samo čitamo našim mislima (umovima) i da informacije i vijesti ne opetujemo i ne prenosimo dok nismo sigurni u njihovu istinitost, te da budemo od onih koji će prenositi lijepe i korisne riječi i informacije, jer su kompjuter i mobitel napravljeni da služe čovjeku, a ne da truju njegov um. I neka poruke pomiješane čak i sa malim sumnjama ostanu s tobom i ne dijeli ih ni s kim, možda drugi ne posjeduju prave ključeve uma kao što ih ti posjeduješ.
