Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
El-Tenûhi prenosi u svom djelu El-Mustedžad da je Seid ibnul-‘As imao komšiju koji je bio u nevolji, pa je ponudio svoju kuću na prodaju za pedeset hiljada dirhema.
Kada je kupac došao i pristao da kupi kuću za ponuđenu cijenu, čovjek mu je rekao: “A sad, za koliko kupuješ komšiju Seida ibnul-‘Asa?”
Kupac mu je rekao: ”Od kad se to kupuje komšiluk zajedno s kućom?”
Čovjek je odgovorio: ”Kako da se ne kupuje komšija koji će ti, ako zatražiš nešto od njega, dati, ako ga ignorišeš i izbjegavaš, on opet čuva komšijsku vezu, ako si odsutan, on pita za tebe, a ako ga uvrijediš i loše postupiš prema njemu, on ti dobrim uzvrati.”
Kad je o tome obaviješten Seid ibnul-‘As, poslao je svome komšiji sto hiljada dirhema i rekao mu: “Zadrži svoju kuću i ostani u našem komšiluku.”
Nismo mi uzalud Allahovi svjedoci na zemlji jedni o drugima. Ne može čovjek sam sebe ocjenjivati i pisati hvalospjeve o sebi, to je posao drugih ljudi, a ne naš.
Ne odlučuješ ti o tome da li si dobar komšija, jer mišljenje tvoga komšije o tome je važnije od tvog mišljenja.
Ne odlučuješ ti da li si dobar i poslušan sin ili čestita i poslušna kćerka, važnije je mišljenje tvojih roditelja o tebi od tvog mišljenja.
Možeš nam govoriti koliko god hoćeš da si divan muž, ali je pouzdana informacija o tome ona koja dođe od tvoje supruge, e ne od tebe.
Možeš nam nadugo i naširoko pričati o tome kako si ti dobar otac ili dobra i brižna majka, ali se taj govor ne uzima u obzir ako ga ne potvrde tvoja djeca.
Da, istina je da nekim ljudima nećemo ugoditi, ma koliko se trudili, i da su neki ljudi odbacivali Allahove poslanike i nisu ih voljeli, iako su bili savršenog morala, ali mi ovdje govorimo o pravilu a ne o izuzetku. Zato je važno da gledamo sebe očima drugih.
