Prije godinu dana, 7. oktobra 2023. godine, palestinski pokret otpora iz Gaze izveo je operaciju Poplava Al-Aksa. Tog dana palestinski borci su napali izraelsku vojsku i policiju, nanijevši im velike gubitke. Nekoliko dana kasnije izraelska vojska je pokrenula brutalnu agresiju na Gazu koja traje i danas.
Izrael je jutros počeo sa obilježavanjem početka operacije Poplava Al-Aksa. Tačno u 6:29, u trenutku kada je operacija počela prije godinu dana, Kneset je emitovao snimak spuštanja zastava na pola koplja.
Istovremeno, brigade Al Qassam odlučile su da godišnjicu operacije Al-Aksa obilježe bombardovanjem izraelskih ciljeva oko Gaze i i Tel Avivuto kao znak ili poruku da, uprkos brutalnoj agresiji, Izrael nije slomio pokret otopra u Pojasu.
Godinu dana nakon bitke Poplava Al-Aksa, mnogi Palestinci i Arapi još uvijek je pozdravljaju kao prekretnicu u historiji arapsko-izraelskog sukoba i korak ka oslobođenju palestinskog naroda.
Tokom proteklih godinu dana Pojas Gaze pretrpio je mnoge zastrašujuće gubitke, te je postao sinonim za uništenje i pustoš.
Uprkos zastrašujućim posljedicama izraelske agresije na Gazu, prema mnogim analitičarima, ono što je palestinski otpor postigao tokom protekle godine premašilo je sva očekivanja njegovih pristalica i neprijatelja.
Washington Post je objavio da je Islamski pokret otpora (Hamas) još uvijek čvrsto na svojim pozicijama godinu dana nakon početka izraelske agresije.
Rat je još uvijek na vrhuncu i daleko je od kraja.
Glava se kotrlja
Mnogi posmatrači se slažu da je Hamas operacijom Poplava Al-Aksa osujetio izraelske planove. Napad palestinskog otpora je promiješao sve karte i uvukao je Izrael u kvadrat reakcija usljed kojih se konstantno akumulira njegov ljudski, vojni i ekonomski gubitak.
I prije 7. oktobra Izrael je imao agresivne planove prema palestinskom narodu u Gazi. Već u aprilu 2023. godine ministar sigurnosti Itamar BenGvir rekao je da je ‘došlo vrijeme da se glave zakotrljaju u Pojasu Gaze’.
Ben Gvir je tražio vlada čiji je član mora snažno odgovoriti na raketnu vatru iz Gaze. “Hamasove rakete zahtijevaju odgovor koji ide dalje od bombardiranja pješčanih dina i nenaseljenih mjesta. Vrijeme je da se zakotrljaju glave”, poručio je Itamar BenGvir.
Trideset dana kasnije, ministar finansija Bezalel Smotrich zaprijetio je “mogućnošću ponovne okupacije Pojasa Gaze, kao radikalnog rješenja za ponovljene sukobe s palestinskim frakcijama u Pojasu”.
Smotrič je tada ukazao da je ‘možda došlo vrijeme da se vratimo u Gazu i demontiramo Hamas i razoružamo ga’.
Izraelski agresor je od 2006. godine usvojio doktrinu tadašnjeg načelnika Generalštaba Dana Halutza, a to je ‘prekomjerna upotreba sile i više vojne sile’. Riječ je o doktrini koja sugerira neprijatelju da je „vlasnik kuće poludio. ” Nakon 7. oktobra 2023., izraelska okupacija je udvostručila upotrebu ove doktrine, pa je bombardovala Pojas na nezamislivo brutalan način, vjerujući da će palestinski otpor zbog brutalnosti biti prinuđen na predaju.
Međutim, cionistička teorija ludila nije uspjela s otporom u Gazi.
Širenje rata
Izrael je započeo agresiju na Pojas Gaze vjerujući da je u stanju uništiti Hamas i nametnuti svoje uslove i viziju o daljoj budućnosti Gaze.
Ono što Izrael nije uzeo u obzir je širenje rata u koji je uključeno više strana. Rat je danas proširen na Zapadnu obali i Liban, a sve su prilike da će se širenje nastaviti idućih dana.
Iako je Zapadna obala izgledala mirno i nije učestvovala u operaciji Poplavu Al-Aksa, uprkos mjerama koje su palestinske vlasti sa Mahmudom Abasom na čelu i Izrael poduzeli kako bi spriječili bilo kakvu reakciju Palestinaca sa Zapadne obale na agresiju na Gazu, palestinski otpor na Zapadnoj obali danas vodi žestoke sukobe sa izraelskim agresorom. To je front koji će u svakom trenutku eksplodirati i koji je najteži front za okupaciju i njenu politiku.
Osim što Izrael pojačava svoju brutalnost prema palestinskom narodu na Zapadnoj obali, cionistička politika sada ide ka potpunoj okupaciji Zapadne obale.
Istovremeno, Izrael je pokrenuo agresiju na Liban. Hezbolah je počeo podržavati otpor u Gazi, koristeći strategiju kačenja koja je raselila stanovnike sjevernog Izraela, a što je potaknula Netanyahua i njegovu vladu da odluče povesti rat protiv Libana.
Uprkos onome što je izgledalo kao brza pobjeda izraelskih lidera u Libanu nakon bombaških napada na pejdžere, te ubistva generalnog sekretara Hezbolaha Hasana Nasralaha i ostalih članova stranačkog rukovodstva, Hezbolah uspješno pruža otpor kopnenoj ofanzivi koju je pokrenuo cionistički agresopr.
Također, jemenski Huti su uspjeli spriječiti plovidbu u Crvenom moru kao podršku opkoljenoj Gazi, te utjecati na izraelsku luku Eilat. Pozicija grupe Huti nije bila ograničena na zatvaranje navigacijske rute, već je napala Izrael dronovima i projektilima koji su stigli do Tel Aviva, koji se smatra izraelskom svetinjom nad svetinjama.
Pored navedenih žarišta, Izrael ulazi u otvoreni sukob sa Iranom. Danas svi očekuju izraelski odgovor na iransko bombardiranje i ulazak rata u novu fazu koju su sve strane nastojale izbjeći, ali se region spustio u vatru rata koja se može proširiti više od očekivanog.
Ne može se zanemariti ni činjenica da se izraelska vlada i vojska kreću pod pritiskom vremena i da nastoje da Izraelcima predstave sliku pobjede godinu dana nakon najdužeg rata koji je Izrael vodio od svog osnivanja 1948. godine.
Hamas nije pokoren
Uprkos svim razaranjima i ubijanjima koje je Izrael učinio u Gazi, godina prolazi, a otpor u palestinskom sektoru i dalje je u stanju da vodi bitku i nanese još više gubitaka neprijatelju.
Bivši komandant takozvane divizije Gaze, izraelski general-major Gadi Šamni, to je izrazio rekavši: „Situacija u Gazi je složena i teška… Ciljevi rata nisu postignuti, Hamas nije pokoren, a mi nismo bili u mogućnosti da vratimo zarobljenike.”
Na dan obilježavanja godišnjice agresije na Gazu, palestinski otpor još uvijek može dizati tenkove u zrak, upuštati se u bitke sa okupatorskim vojnicima, dizati u zrak kuće zarobljene od strane okupacionih snaga i bombardirati naselja oko Gaze.
Anketa koju je sprovela Izraelska uprava za radiodifuziju pokazala je da 73% Izraelaca vjeruje da je izraelska vojska podbacila pred Hamasom. U istoj anketi 86% Izraelaca reklo je da nije spremno živjeti u naseljima u Pojasu Gaze nakon završetka rata.
Generalštab izraelske vojske upozorava se na ozbiljan nedostatak ljudskih resursa, zbog ubijanja stotina vojnika i ranjavanja na hiljade drugih. Izraelu treba hiljade vojnika za popunjavanje redova u Gazi.
Sa druge strane, iako je palestinski otpor pretrpio velike gubitke u borbama, izgleda da oni ne pate od manjka borbenih snaga. Palestinski otpor uspješno rješava pitanje regrutacije novih boraca, korištenje podzemne infrastrukture i vlastite proizvodnje oružja.
Podrška naroda
Nijedan narod nije izložen tolikom stradanju kao što je doživio palestinski narod tokom proteklih godinu dana. Preko stotinu hiljada ubijenih i ranjenih Palestinaca, potpuno uništena Gaza, nezapamćena patnja preživjelih. I pored nezapamćene patnje palestinski narod nije okrenuo leđa svojim brocima. Izrael je pokušao na sve načine da prisili palestinski narod da se odrekne Hamasa i drugih snaga pokreta otpora, međutim Palestinci su hrabro ostali uz svoj pokret otpora.
Istovremeno, izraelsko društvo je duboko podijeljeno. Izraelska novinarka Ilana Dayan je to izrazila rekavši: “Prva godišnjica događaja od 7. oktobra prolazi usred velike podjele na ulici, a dokaz je da se obilježavanje godišnjice odvija na dva različita puta.”
Interno istraživanje izraelskog javnog mnjenja pokazalo je da je oko četvrtine Izraelaca razmišljalo o emigriranju u inostranstvo tokom prošle godine, zbog trenutne političke i sigurnosne situacije nakon 7. oktobra.
Prošlog septembra, zvanični podaci Državnog zavoda za statistiku otkrili su značajan porast fenomena izraelske emigracije u inostranstvo, s više od 40.000 ljudi koji su napustili zemlju tokom prvih sedam mjeseci 2024. godine.
Godine 2023. emigriralo je oko 55.300 Izraelaca, u poređenju sa 38.000 koliko ih je emigriralo 2022.
Ovo je u suprotnosti sa reakcijom palestinskog naroda, jer stanovnici Pojasa Gaze nisu prihvatili da napuste svoje domove i pobjegnu kako je to od njih tražila okupaciona vojska.
Anketa koju je prošlog decembra proveo Palestinski centar za istraživanje politike i istraživanja pokazala je porast podrške oružanom otporu okupaciji, pri čemu više od 60% anketiranih Palestinaca vjeruje da je “otpor najbolji način da se okonča okupacija”.
Ogromna većina anketiranih na Zapadnoj obali i Gazi rekla je da je odluka o izvođenju operacije Poplava Al-Aksa ispravna, a 72% ispitanih reklo je da podržava ovu operaciju.
Saopćenje palestinskog otpora u Gazi: Godinu dana od Poplave Al-Aksa…otpor je ujedinjen i pobijedit će
O sinovi našeg velikog palestinskog naroda… O mase naše arapske i islamske nacije:
Bitka Al-Aksa je prekretnica u borbi našeg naroda i naše nacije, a u historiji će biti zabilježena kao velika prekretnica koja je uništila lice uzurpatorskog entiteta i srušila jednom za svagda njegovu teoriju odvraćanja koju je pokušavala nametnuti od svog osnivanja. Ova bitka je otvorila vrata slobodnim otporima da se ujedine s otporom Palestine i njenim aktivistima kao korak na putu oslobođenja Palestine uz pomoć slobodnih ljudi.
Okupacija i njeno arogantno rukovodstvo su poludjeli zbog Poplave Al-Aqsa… Gnjev i otpor našeg naroda dostigli su vrhunac 7. oktobra, sa eskalacijom agresije na Al-Aksu.
Jedinstvo boraca na terenu tokom čitave godine borbe i hrabrosti u odbijanju agresije predstavlja veliki spektakl i predstavlja dodatni faktor snage za sve snage otpora.
Naša hrabra Zapadna obala nije zakasnila da se pridruži ovoj poplavi koja je uzdrmala stubove okupacije, a njeni hrabri borci ustali su pred okupatorskom vojskom, njenim vojnim punktovima i stadima doseljenika. Izveli su herojske operacije širom okupirane unutrašnjosti.
