zložbom fotografija i prigodnim vjerskim programom danas je u Snagovu kod Zvornika obilježena 24. godišnjica stravičnog zločina, tokom kojeg je strijeljano i spaljeno 36 bošnjačkih civila iz ovog mjesta.
“Saznao sam od komšija i džematlija koji su svoje najbliže izgubili na današnji dan 1992. godine, kako su na zvjerski način ubijeni njihovi očevi, braća i sestre. Godine 1992, na današnji dan, četničke paravojne jedinice, koje su bile ojačane srpskom i Jugoslovenskom narodnom armijom, došle su u ovaj džemat, zarobili su civile koji su bili nenaoružani i skrivali su se u obližnjim šumama. Zatim su ih doveli u garažu u blizini džamije i tu su ih mučki strijeljali, te pobacali. Onda su otišli, ali su se sjetili da su nešto zaboravili. Ponovo su se vratili, bacali su leševe mrtvih životinja preko tog čistog, bošnjačkog nevinog tijela, kao i gume i drva, pa su sve to zajedno zapalili”, ispričao je Mevludin Smajlović, imam u Snagovu, koji je u ovom mjestu na službi dvije godine.
U pokolju nisu bila pošteđena ni djeca, kao ni Ismeta Mujanović, koja je ubijena u devetom mjesecu trudnoće.
“Ubijene su kompletne porodice, npr. cijela porodica Krupinac Himze: njegova supruga Hatija, sin Senudin i njegova supruga Azra, te njihov sin Mirza, koji je rođen 1987. godine. Zatim, ubijen je Himzin sin Idriz, njegova žena Sadija, sin Alen koji je bio 1989. godište, i ostali, te porodica Dahalić. Ismeta Mujanović, koja je bila 1953. godište, bila je u devetom mjesecu trudnoće kada je strijeljana na ovom lokalitetu”, podsjetio je Hazim Karić, profesor bosanskog jezika koji je, između ostalih, bio među prvima na mjestu ubistava, skupljajući tijela ubijenih.
Nakon što su zločinci završili svoj krvavi pir i otišli iz ovog podrinjskog mjesta, bošnjačko stanovništvo tokom noći se vratilo, pokupilo i ukopalo ubijene i zapaljene rođake i komšije. Uspjeli su ih sve ukopati na jednom mjestu, gdje se danas nalazi spomen-obilježje, prvo ovakvog tipa izgrađeno u bh. entitetu Republika Srpska.
“Godine 2010. ekshumirani su posmrtni ostaci i identificirani, a 27. jula 2011. organizirana je zajednička dženaza koja je bila po svemu specifična. Sahranjeno je tog dana 14 kompletnih skeleta, koji su identificirani i jedan tabut sa ostacima 21 žrtve koje smo uspjeli sakupiti na različitim lokalitetima u Snagovu gdje su spaljeni”, rekao je Karić.
Strijeljanje su uspjele preživjeti samo tri osobe, od kojih su dvije poslije umrle. Jedina danas živa svjedokinja ubistava je tada 15-godišnja Zlatija Mujanović, kćerka ubijene trudnice.
Počinitelji ovog zločina do danas su nekažnjeni.
Anadolija
