Piše: Muhamed Hajr Musa / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada su u predislamsko doba Kurejšije obnovili Ka'bu i došli do tačke postavljanja Hadžerul-esveda (crnog kamena) na njegovo mjesto, plemena su se međusobno razišla oko ličnosti ili imena koje će ovjekovječiti taj trenutak i izvršenje tog plemenitog zadatka.
Radovi su zaustavljeni, projekat je odgođen, sukobi i neslaganja su rasli, i stvar je skoro došla do međusobne borbe da nije bilo intervencije mladića koji se zvao Muhammed ibn Abdullah ibn Abdul-Mutallib, sallallahu alejhi ve sellem, koji tada još nije bio dobio Objavu, a koji im je savjetovao da postave Hadžerul-esved na komad odjeće, pri čemu će predstavnik svakog plemena držati za jedan kraj odjeće, i na taj način će zajedno učestvovati u postizanju cilja i postavljanju Hadžerul-esveda na njegovo mesto.
Koliko je samo dostignuća prekinuto i projekata zaustavljeno, i koliko su se neslaganja, podjele i razilaženja između džemata, organizacija i muslimanskih pokreta povećala zbog osobe ili organizacije u čije ime će biti obilježeno određeno postignuće? Tačnije, koliko je projekata osujećeno i poremećeno unutar jedne grupe, jednog pokreta i jednog džemata zbog dileme: ”Čije ime će biti ovjekovječeno tim postignućem?”
”Samo trgovci vode računa o zaštitnim znakovima svoje robe, kako ih drugi ne bi iskorištavali i otimali im pravo na profit. Što se tiče mislilaca i vlasnika uvjerenja, sva njihova sreća je u tome da ljudi dijele njihove ideje i uvjerenja, i vjeruju u njih u mjeri u kojoj ih pripisuju sebi, a ne njihovim prvobitnim (izvornim) vlasnicima. Oni ne vjeruju da su oni vlasnici ovih ideja i vjerovanja, već su samo posrednici u njihovom prenošenju i prevođenju, i osjećaju da izvor iz kojeg crpe nije njihovo stvaralaštvo, niti plod njihovih vlastitih ruku. Sva njihova sveta radost rezultat je njihovog vjerovanja da su povezani sa ovim autentičnim i glavnim izvorom.”
Sejjid Kutb je ovim riječima prikazao srž ovog problema. Iako je on govorio o idejama i vjerovanjima, njihovi rezultati – a to su akcije, projekti i programi -, ovi ”hladni ratovi” i neetičko nadmetanje za ”brendove” odnose se na njih više nego na borbu trgovaca da zaštite svoje brendove.
Međutim, ogromna je razlika između trgovaca i onih koji prenose Božansku poslanicu. Trgovci vode svoje bitke kako bi ostvarili lični profit, dok oni koji prenose Božansku poslanicu i uzvišenu ideju brinu o kolektivnom ”profitu”, koji služi najuzvišenijem cilju i ciljevima koje dijele s drugima, te na tim temeljima vode svoje bitke.
Ako vidite nekoga da nosi uzvišenu poruku, a čija je briga da poremeti postignuća drugih koja se poklapaju sa njegovim ciljem, kako bi to postignuće kasnije ubilježio u svoje ime i kako bi se hvalisao tim postignućem, znajte da je zgazio svoju misiju, okrenuvši se jeftinoj, gubitničkoj trgovini.
Između dokumentiranja postignuća i njihovog ometanja
Naravno, neophodno je da osoba, institucija ili pokret dokumentuje svoja dostignuća, da bi bio u stanju vršiti samoobračun i da bio spoznao šta je ispravno, a šta pogrešno na putu ka postizanju svojih ciljeva i služenju svojoj misiji.
Pojedinac, institucija, grupa ili pokret imaju pravo da dostignuća koja su plod njihovog rada i djelovanja pripisuju sebi i to je ono što je urođeno svakom čovjeku i što niko ne osporava.
Međutim, da određeni projekti i dostignuća budu ometani zbog nadmetanja oko toga ko ima više pravo na taj projekat ili dostignuće, i kome će biti pripisan, to je veliki grijeh kojim njegovi počinioci zaogrču njihov rad, da'vetsku misiju i projekat odjećom pokuđene ljubomore, obmanjujući sebe i druge dobrim namjerama i ispravnošću njihovog lošeg ponašanja.
Ovakvo ponašanje i odnos muslimanskih organizacija, grupa i pokreta jednih prema drugima je izuzetno ružan, ali je još ružnije i opasnije kada se takvo ponašanje uvuče u istu skupinu, pokret i organizaciju, pa onda određena grupa ili institucija iz istog pokreta i organizacije opstruira dostignuća drugih institucija i grupa, samo zato što će određeni uspjeh ili dostignuće biti upisano na ime drugog pojedinca ili skupine.
A kada se to dogodi, to je predznak zla koje se mora otkloniti prije nego što ta skupina ili pokret budu opustošeni neželjenim posljedicama podjela koje se vremenom povećavaju, a da njihovi članovi i ne primjete.
Zato je izuzetno važno da islamski pokreti, organizacije i džemati, bez obzira na određena razilaženja i formalne podjele, budu uvjereni da se velika dostignuća ostvaruju onda kada svi drže za krajeve odjeće, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio sa Kurejšijama na dan kada je obnovljena izgradnja Ka'be.
I od suštinske važnosti je da vjeruju da su za postizanje ovog ubjeđenja potrebne velike duše, široka srca i umovi, te da iz insititucionalne i stranačke uskogrudosti i egoizma moraju iskoračiti u širinu poruke i časne misije koju obavljaju.
Ako ne to, onda barem ne bi smjeli dozvoliti sebi da izgube jedni druge, da prekinu rad i da ometaju projekte zbog neslaganja oko toga na čije ime će određeni projekat i dostignuće biti upisano i uknjiženo.
