Niko ne poznaje čovjeka bolje od Allaha dž.š., s obzirom da ga je On stvorio, i nešto mu je učinio halalom, a nešto haramom. Allah dž.š nije zabranio ni jednu stvar da bi vršo pritisak na svoje robove, nego je to učinio iz svoje milosti prema njima. Ako se ova činjenica na shvati i ne primi kao takva, može nam se učiniti da je Allah dž.š. neke stvari zabranio bez ikakvog razloga. Treba isto tako shvatiti da Allah dž.š., zabranjujući nam neke stvari, ustvari želi da nas oslobodi zarobljavanja od strane našeg nefsa, jer nefs je taj okov koji čovjeka sputava na putu prema svome Gospodaru.
Grijeh datira od onog momenta kada je Iblis l.a. odbio da se pokloni Ademu a.s. zbog čega je i proklet i protjeran iz Allahove dž.š. blizine. Umjesto da se pokaje, on je izgubio svaku nadu u Allahovu dž.š. milost a nakon toga je postao zavidnik, osvetnik i neprijatelj Ademov a.s., smatrajući ga glavnim uzrokom za njegovo protjerivanje i time padajući u još veći grijeh. Razlika izme|u Iblisovog i Ademovog a.s. grijeha je u tome što se Adem, za razliku od Iblisa, pokajao i vratio Allahu dž.š. što je u Kur'anu opisano u suri El-Bekare, 37.: ”I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu on oprosti. On doista prima pokajanje, On je milostiv.”
Može se primijetiti, kroz niz Kur'anskih ajeta, da Allah dž.š. nije kažnjavao narode koji su griješili pa se pokajali i vratili svome Gospodaru, dok, s druge strane, one koji se nisu kajali, i koji su se oholili kažnjavao žestokom kaznom. Iz svega dosada rečenog može se izvući zaključak da grijeh šteti upravo čovjeku. Griješenje onemogućava čovjeka u ispravnom shvatanju: ”Reci ti Meni: ko će uputiti onoga koji je strast svoju za svoga boga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio, sluh njegov i srce njegovo zapečatio a pred oči njegove koprenu stavio…” (Prijevod značenja – El-Džasije, 23.)
Suprotno ovome u suri El-Enfal, 29. Allah dž.š upozorava: ”O, vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati, pa ćete moći istinu od neistine rastaviti.”
Muhammed s.a.v.s. u hadisu koji prenosi Ibni Hibban kaže: ”^ovjek može biti lišen nafake, zbog grijeha kojeg čini.” Nasuprot tome Allah dž.š kaže: ”A onome ko se Allaha boji, On će mu izlaz naći opskrbiće ga odakle se ne nada. (Prijevod značenja – Et-Talak, 2.-3.)
Ustrajavanjem u grijehu gubi se osjećaj za grijeh: ”Šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne znaju da na|u pravi put. (Prijevod značenja – En-Neml, 24.)
Griješnik svoje grijehe smatra malenim. Ibn Mesud je rekao da je čuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kako kaže: ”Istinski vjernik smatra svoje (male grijehe) kao brdo za koje se boji da se ne sruši na njega, a veliki griješnik smatra svoje grijehe kao mušicu koja mu padne na nos, mahne rukom i ona odleti. (Prenosi Buharija)
Griješenjem se dovodi do nereda na zemlji: Nered se pojavio na kopnu i na moru, zbog onoga što uradiše ljudske ruke, da bi im On dao da iskuse nešto od kazne za ono što uradiše, ne bi li se povratili. (Prijevod značenja – Er-Rum, 41.)
Dakle, u Allahovu dž.š. blizinu moguće je pristupiti samo onda kada se eliminišu strasti i preokupacije tjelesnim prohtjevima. Zbog toga Kur'an smatra širk neoprostivim grijehom, jer širk paralizira sva čovjekova čula na putu spoznaje njegova Gospodara: ”Allah neće oprostiti da se Njemu pripisuje drug, a oprostiće kome hoće druge grijehe osim toga.” (Prijevod značenja – En-Nisa, 48.)
Širk je, kako je rekao jedan islamski mislilac, pupčana vrpca koja, kada se presiječe, prekida vezu izme|u djeteta i njegovog života. Tako se i širkom prekida veza izme|u Allaha dž.š i čovjeka. Da bi se veza ponovo uspostavila, potreban je istigfar, jer Allah dž.š. se obraduje čovjeku koji se pokaje, kako kaže Muhammed s.a.v.s., više nego što se čovjek obraduje koji je izgubio svoju kamilu sa vodom i hranom, pa je ugleda i tako sebi spasi život. Uvijek treba da imamo na umu preporuku Allaha dž.š.: ”Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti. (Prijevod značenja – El-Enfal, 33.) Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (Prijevod značenja – El-Bekare, 222.)
Na kraju terba spomenuti hadis koji prenosi Ebu Hurejre a u kojem Muhammed s.a.v.s kaže: ”Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, kad vi ne bi činili grijehe, Allah bi vas digao i doveo drugi narod da griješi i moli za oprost od Allaha, pa bi im On oprostio.”
