Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Poznati francuski orijentalista, Gustav Le Bon (1841.-1931.), jedan je od rijetkih orijentalista, i inače kršćanskih učenjaka, koji je o islamu pisao onako kako dolikuje, onako kako islam, kao vjera utemeljena na posljednjoj Allahovoj objavi – Kur'anu, i zaslužuje.
Donosimo nekoliko citata o islamu i muslimanima iz njegove knjige: Civilizacija Arapa.
Opisujući ulazak halife Omera ibn Hattaba, r.a., u Jerusalem (Kuds), Gustav Le Bon, rekao je: “Kada je Omer ibn Hattab ušao u Jerusalem pokazao je iznimno veliku toleranciju prema ljudima, njihovim religijama (vjerskim ubjeđenjima), imetku i običajima. Nije ih opteretio nikakvim nametima, osim neznatne džizije. Arapi su takvu toleranciju pokazali i u svim drugim sirijskim (šamskim) gradovima, tako da su njihovi stanovnici sa zadovoljstvom prihvatili Arape kao nove vladare, i većina stanovništva je napustila kršćanstvo i primila islam, te su revnosno počeli učiti arapski jezik.” (Civilizacija Arapa, str. 151.)
Gustav Le Bon je u knjizi spomenuo i Salahudina Ejjubija, te je o njegovom trijumfalnom ulasku u Jerusalem, napisao: ”Salahudin nije želio uraditi križarima ono što su oni prethodno uradili muslimanima, kada su počinili najokrutnija zvjerstva i zločin, ubijajući redom sve muslimane. Umjesto toga, Salahudin se zadovoljio neznatnom džizijiom i ništa od imetka kršćana nije opljačkao.” (Civilizacija Arapa, str. 329.)
Gustav Le Bon je u knjizi izjavio i ovo: “Arapi Endelusa opisivani su kao primjeri (simboli) viteštva kroz svoju veličanstvenu toleranciju. Bili su samilosni prema slabima, blagi prema poraženima i uvijek su se držali ugovora i postavljenih uslova.” (Civilizacija Arapa, str. 278.)
Također je rekao: “Žalosno je da krščanski narodi nisu preuzeli i posudili od muslimana toleranciju koja je znak dobročinstva među narodima, kao i znak poštivanja tuđih uvjerenja, a ne nametanje, bilo koje vjere i uvjerenja, silom.” (Civilizacija Arapa, str. 128.)
Zatim: “Islam nije oklijevao da pokaže svoje dobročinstvo i daruje narodima, koji su bili pod vlasti islama, ono što su velikaši Rima darovali Rimljanima. Islam je tim narodima otvorio vrata zajedničkih interesa i zajedničkih nadanja, tako da su njihovi napori bili usmjereni ka jednom cilju, iako su, netom prije toga, ti ciljevi i interesi bili različiti.” (Civlizacija Arapa, str. 133.)
