Republika Hrvatska od proglašenja nezavisnosti vodi dvostruku politiku prema Bosni i Hercegovini. Haški tribunal se osvrnuo na navedeno ponašanje Hrvatske prema našoj zemlji kroz presudu u slučaju Jadranko Prlić i ostali. U nastavku prenosimo dio presude iz spomenutog slučaja.
“Žalbeno vijeće će sada razmotriti argument da Pretresno vijeće nije uzelo u obzir dokaze da je Tuđman uvijek bio sklon nezavisnosti i integritetu BiH kao uniji tri konstitutivna naroda. Žalbeno vijeće napominje da je neke dokaze na koje upućuje odbrana,Pretresno vijeće izričito razmotrilo u svojoj analizi Tuđmanovog stava prema BiH, i to, konkretno, kada je konstatiralo da je on javno podržavao teritorijalni integritet BiH dok je istovremeno i dalje afirmirao svoju želju za ujedinjenjem hrvatskog naroda. Što se tiče ostalih dokaza ,Žalbeno vijeće primjećuje da Pretresno vijeće to nije izričito navelo, ali da jeste detaljno raspravljalo o dokazima slične prirode koji pokazuju Tuđmanovu podršku nezavisnosti BiH, te zaključilo da oni odražavaju njegovu dvostruku politiku. U svjetlu njihovog repetitivnog karaktera, Žalbeno vijeće se nije uvjerilo da je Pretresno vijeće zanemarilo dotične dokaze, nego da je, zapravo, Pretresno vijeće konstatiralo da ga ti dokazi ne sprečavaju da dođe do zaključka do kojeg je došlo. Shodno tome, Žalbeno vijeće odbacuje ovu tvrdnju.
Na kraju, Žalbeno vijeće odbacuje argument da Tuđman ne bi priznao nezavisnost BiH da je prema njoj imao ekspanzionističke namjere.
-Vijeće napominje da je Franjo Tuđman nastupao na dva načina: u jednoj verziji se zalagao za poštivanje postojećih granica BiH jer je znao da je međunarodna zajednica protiv podjele BiH, dok se u drugoj zalagao za podjelu BiH između Hrvata i Srba. Pored toga, Vijeće napominje da su se 06. maja 1992. predstavnici bosanskih Srba, među kojima su bili Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Branko Simić, te predstavnici bosanskih Hrvata, među kojima je bio Mate Boban, sastali u Grazu, u Austriji, u vezi s podjelom BiH, u skladu s granicama Banovine Hrvatske, definiranim sporazumom Cvetković – Maček iz 1939. godine. Također, u okviru tog plana širenja hrvatskih granica, Franjo Tuđman je podržao osnivanje HZ HB 18. novembra 1991. godine. HZ HB je definirana kao hrvatski entitet kojim se štite prava Hrvata, brane “hrvatske etničke i povijesne” teritorije u BiH, u smislu teritorijalnih okvira bivše Banovine Hrvatske. U njen sastav je ušlo 30 općina, a glavni grad bio je Mostar. Pored toga, Vijeće napominje da su se ,kao što pokazuju brojni dokazi, Franjo Tuđman, Slobodan Praljak i osnivači HZ HB, među kojima i Mate Boban, stalno pozivali na Banovinu Hrvatsku iz 1939. Godine, kao na historijsku referencu za rad na teritorijalnom ujedinjenju hrvatskog naroda.
– Tužilaštvo, također, tvrdi da je Tuđman skrivao svoje stvarne namjere u vezi s podjelom BiH, dok je u javnosti podržavao njenu nezavisnost i teritorijalni integritet. Tužilaštvo navodi, nadalje, da odbrana ponavlja argumente koje je već iznijela na suđenju i da osporava zaključke, a da pritom ne pokazuje nikakvu grešku ili negativne posljedice. Žalbeno vijeće primjećuje da je, kada je zaključilo da se Tuđman zalagao za podjelu BiH između Hrvatske i Republike Srbije (dalje u tekstu: Srbija), za pripajanje dijela BiH Hrvatskoj ili, u najmanju ruku, za postojanje autonomne hrvatske teritorije unutar BiH koja bi bila usko povezana s Hrvatskom, Pretresno vijeće je uzelo u obzir sve dokaze.
– Žalbeno vijeće smatra da je Pretresno vijeće, suprotno Praljkovom argumentu da je donijelo protivrječne zaključke, jednostavno zaključilo da je Tuđman predvidio dva različita načina za ostvarenje svog plana. Shodno tome, sve dok su pripajanje dijela BiH Hrvatskoj i stvaranje autonomnog hrvatskog entiteta u BiH u skladu s Tuđmanovim planom za proširenje granica Hrvatske – kao što je utvrdilo Pretresno vijeće – ne postoji nikakva protivrječnost u njegovom zaključku. Shodno tome, ovaj argument Praljka se odbija”.
http://tortura.ba/wp-content/uploads/2022/09/Brosura_16.09.2022.pdf
