Piše: Omer Ahmed el-Husein
Prije nego što se krenemo radovati i slaviti zbog povlačenja Amerike iz Sirije, zaboravili smo se zapitati ko je jedina alternativa Americi u regiji i šta je garancija da je ova alternativa jedina, a da se zapravo ne radi o nekoliko alternativa i više međunarodnih strana i faktora, zbog čega će se situacija u Siriji još više usložniti, zbog čega će doći do još veće fragmentacije Sirije i zbog čega će se nastaviti regionalni sukob, kao i sukob među različitim loklanim skupinama i frakcijama, do beskonačnosti. I to je upravo ono što Amerika želi. Nastavak međunarodnog sukoba u regiji što je moguće duže vremena bez američkih gubitaka, a uz iscrpljivanje snaga zemalja regije nakon što je Amerika osigurala svoje ekonomske interese i predala ih u sigurne ruke prije nego se povuće iz Sirije, ako uopće i dođe do povlačenja.
Zbog svega toga, neminovno će doći do izbijanja sukoba između rivala i mogućih alternativa koje bi popunile prazninu nakon američkog povlačenja.
Ova alternativa zasigurno nije i neće biti sama Turska na području koje se prostire na više od trećine Sirije, pogotovo nakon što Amerika otkloni strahove od Turske u pogledu ugrožavanja njenih nacionalnih interesa, te stoga Turska neće biti prisiljena prodirati dalje na jug Sirije.
Tu su još Rusi, Iranci, zemlje Zaljeva, aktualni sirijski režim, Pešmerge, te mnoge druge arapske loklane snage koje će zasigurno imati udio u popunjavanju ”američkog vakuma” u ovom ogromnom području, a onda će sukobi ponovo početi.
I ne zaboravimo da je Stratforov centar za obavještajne studije predvidio da će se sukob u Siriji intenzivirati u 2019. godini i da će se borbena dejstva uduplati između sukobljenih snaga na sirijskom tlu.
