Piše: Nedim Botić / Saff.ba
Večeras se širom planete obilježava Noć vještica, odnosno Halloween. Radi se o noći posljednjeg dana mjeseca oktobra (31.10), uoči katoličkog praznika Svih svetih. Ova noć se tradicionalno obilježava u SAD, Kanadi, Irskoj, Australiji, Novom Zelandu i Portoriku. Odatle se je (prije svega zahvaljući jakoj propagandi američkih medija) proširila diljem svijeta, pa se tako odnedavno proslavlja u BiH i susjednim zemljama.
Počeci obilježavanja ove noći u BiH su vezani uglavnom za razne nevladine i kulturne institucije s sjedištem u SAD, a ciljana skupina od početka su im bili djeca i omladina. Ispočetka je sve krenulo stidljivo, od uskog kruga ljudi, da bi se odnedavno u bh. medijima javno promoviralo kao ‘cool’ i pohvalno obilježavanje za sve dobne generacije.
Magazin Saff je i prošle godine upozoravao na štetne efekte obilježavanja ovog ‘praznika’, od kojih je jedna širenje simpatija prema satanističkim idejama i obredima među mladima u BiH. Nažalost, mnogi ljudi ovu noć doživljavaju samo kao bezazlenu zabavu, te nisu svjesni njene opasne okultne i paganske poruke. Porijeklo, simboli, današnji vid proslave, kostimi i maske, pa čak i sama hrana u Noći vještica, su direktno vezani za okultne običaje starih Kelta, obilježenih širkom, praznovjerjem i prizivanjem zlih duhova (džinna).
Danas se Noć vještica u BiH obilježava kroz cjelovečerenje zabave, programe za teško bolesnu i ugroženu djecu, koncerte hard-rock muzike s prizvucima satanizma (poput benda Sihiratora), maskenbale i proslave na otvorenom. U posljednje vrijeme i vlasnici kafića i disko-klubova u Sarajevu iskorištavaju ovaj datum kako bi napravili poseban program kojim bi privukli mlađe posjetioce.
Ono što je posebno zabrinjava jeste što proslava Noći vještica polako ulazi i na vrata bh. osnovnih i srednjih škola. Tako je zabilježeno da su proteklih godina u nekim bh. gradovima učenici zajedno s nastavnicima pravili kostime i održavali školske priredbe.
Za prošlogodišnju proslavu Noći vještica se vezuju i problematični slučajevi ismijavanja s islamskim vrijednostima i obilježjima, poput hidžaba. Pojedini neodgovorni mladići i djevojke su tako ovu noć iskoristili da se poigraju s svojom vjerom i kulturom, što samo ukazuje na dublje pitanja krize identiteta kod mladih ljudi.
S pravom se postavlja pitanje, zašto naš narod slijepo prihvata tuđe običaje i proslave, a stidi se vlastite vjere i kulture?
Kakav je mentalni sklop onog mladića koji s slašću psuje Boga, a s druge strane smatra da mu je počast ako se za Noć vještica preruši u vampira?
Zašto omladina smatra da je prihvatljivo da se za ovu noć napiju alkohola, preruše u čudovišta i u takvom stanju hodaju gradom, dok s druge strane etiketiraju ljude koji redovno idu u džamije i žene koje nose mahramu?
Propagandna mašinerija je učinila svoje, pa tako omladinci smatraju da ako se večeras napiju i obuku kao nakaze, moderni su i idu u korak s civilizacijom, dok ako klanjaju i ne piju alkohol – nazadni su i vraćaju se u srednji vijek.
Ako kažemo da je u redu da se obilježi Noć vještica u našoj zemlji, pitamo zašto nemuslimanska omladina u SAD i Kanadi masovno ne obilježava recimo Bajram?
Da li multikultura isključivo znači da muslimani moraju slijepo usvajati običaje sa zapada, dok s druge strane neprestano nam dolaze islamofobične poruke i prijetnje?
Jasno je da se na rješavanju ovog problema moraju angažovati širi društveni slojevi, počevši od porodice, potom obrazovnih insitucija, Islamske zajednice, pa sve do državnih organa. Sve dok budemo nijemo promatrali šta drugi nude našoj omladini, a ne budemo sami vodili računa o njima, imat ćemo velikih društvenih problema.
POVEZANI SADRŽAJ
