Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Srce čovjeka je ono koje upravlja njegovim moralom, obuzdava njegove strasti, usmjerava njegovo ponašanje i kroti neobuzdane osobine njegove naravi. A zar se plemenite osobine poput povjerljivosti, čednosti, strpljivosti, blagosti, samilosti, oprosta, iskrenosti, hrabrosti i pravednosti nastanjuju igdje osim u srcu?!
Lijepo ponašanje i svojstva uzvišenog ahlaka proizlaze iz životvornosti srca, dok loše osobine potječu iz njegove bolesti ili smrti.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najplemenitijeg karaktera, i upravo zato njegovo je srce bilo najživotvornije od svih srca – toliko da je budilo i oživljavalo srca svih koji su ga okruživali, i za njegova života i nakon njegovog preseljenja na ahiret.
Ljudsko srce može ući u bitku i poraz pretvoriti u veličanstvenu pobjedu, naročito ako je to srce iskrenog vjernika, kakav je, naprimjer, bio Ebu Talha el-Ensari, radijallahu anhu, za kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Glas Ebu Talhe u vojsci vredniji je od hiljadu ljudi (vojnika).”
Ako je samo njegov glas bio kao hiljadu vojnika, kakva li je tek bila vrijednost sablje u njegovoj ruci? A čime je Ebu Talha, radijallahu anhu, dosegao taj uzvišeni stepen? Ničim drugim osim svojim srcem i onim što je to srce nosilo u sebi.
I danas, u vremenu kada je srce ummeta oslabljeno i oboljelo, postoje srca koja kucaju snagom vjere i hrabrosti prvih generacija. To su srca mudžahida Gaze – srca koja, uprkos opsadi i zastrašujućoj cionističkoj agresiji, ostaju postojana i životvorna. Njihova hrabrost, postojanost i snaga imana podsjećaju na snagu imana Ebu Talhe el-Ensarija i ostalih ashaba.
Zar to nije plod njihove hrabrosti, odlučnosti, postojanosti i imana – a sve su to djela srca? Kao da su oni, svojim praktičnim primjerom, protumačili riječi Ibnul-Dževzija, koji je rekao: ”Hrabar čovjek nosi srce preko oklopa, a kukavica nosi oklop preko srca.”
Mudžahidi Gaze su se svojim djelima svrstali u red onih na koje se odnose riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Najbolje društvo su četvorica, najbolji odredi su oni sačinjeni od četiri stotine vojnika, najbolje vojske su one od četiri hiljade vojnika, a dvanaest hiljada ne može biti poraženo zbog malobrojnosti.” (Ebu Davud i Et-Tirmizi)
Značenje završnog dijela hadisa – ”Dvanaest hiljada ne može biti poraženo zbog malobrojnosti” – jeste da poraz takve vojske ne dolazi zbog njenog broja, nego zbog stanja srca njenih boraca.
Međutim, kao što zdravo srce može poraz pretvoriti u pobjedu, tako i oboljelo srce može pobjedu pretvoriti u razarajući poraz.
Naime, jedna jedina bolest srca – duhovna slabost (vehn) – bila je dovoljna da šaka cionista, čiji broj jedva prelazi broj prstiju na rukama, danas zavlada sudbinom ummeta, čiji je broj dostigao skoro dvije milijarde, ali je postao poput pjene ili mulja na površini valova: bez moći, bez smjera i bez srca koje kuca vjerom i snagom imana.
Stoga zapamtimo: naša srca su naše pravo oružje u presudnoj borbi s neprijateljem; zato su oduvijek bila i ostala glavni cilj neprijatelja i jedini domet njegovih strijela. U njih on ulijeva otrov da bi se bolest proširila, pa ostanu vječno iznemogla, bačena na postelju strasti, prohtjeva i iluzija, i ostave vrata ummeta širom otvorena za napade neprijatelja – nakon što je ummet podigao bijelu zastavu predajući se.
To potvrđuje i riječ našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Uspjeh prvih generacija ovoga ummeta bio je u skromnosti (zuhdu) i čvrstom uvjerenju (jekinu), a propast posljednjih bit će u škrtosti i dugoj nadi.” Kao što vidite, to nisu djela udova (tj. vanjska djela), nego djela srca.
Ebu Hamid el-Gazali rekao je: ”Srce je riznica svakog dragocjenog bisera i uzvišenog značenja koje čovjek posjeduje, na čelu s razumom, a najuzvišenije od svega u njemu jeste spoznaja Allaha Uzvišenog, koja je izvor sreće na oba svijeta. Tu su zatim i unutarnje spoznaje (besair), zahvaljujući kojima čovjek stiče ugled i blizinu kod Allaha, zatim iskrena namjera u djelima pokornosti, od koje zavisi vječna nagrada, kao i različite vrste znanja i mudrosti koje predstavljaju čovjekovu čast. Tu su i plemenite osobine po kojima se ljudi međusobno razlikuju i uzdižu. Doista, ova riznica zaslužuje da bude brižno čuvana i zaštićena od nečistoća i kvarenja, da se pazi i brani od lopova i razbojnika, te da se ukrašava na razne načine, kako dragocjeni biseri koje sadrži ne bi bili onečišćeni niti, ne dao Allah, pali u ruke neprijatelja.”
Zato je važno posvetiti se čišćenju srca i ispuniti ga svjetlom imana i jekina, jer je srce najdragocjenije što posjedujemo.
Pobjeda ummeta rađa se iz srca, kao što i poraz ummeta dolazi iz srca.
