Stupanjem novog Zakon o PIO (2018. godine) pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine su de facto podijeljeni na dvije grupe, penzionisane do 28.02.2018. godine i druga grupa penzionisani od 01.03.2018. godine.
Između ove dvije grupe razlika u visini penzije iznosi 81,6%.
Dakle, lice koje radi i dalje u OS BiH nakon 2018. godine, će uvijek imati manju penziju od lica koje je otišlo prije 2018. godine i to značajnom iznosu što implicira posebno nezadovoljsvto među vojnim licima, a koji su bili učesnici odbrambeno-oslobodilačkog rata i koji nakon 40 i više godina radnog staža u narednom periodu uglavnom ispunjavaju uslove za penziju.
Za sistem u kojemu je uspostavljena jasna hijerarhija nije prirodno da za 7 činova niže rangirani ima veći iznos penzije od kompletne kategorije podoficira, potporučnika i poručnika iz kategorije oficira i to samo iz razloga što su penzionisani prije 01.03.2018. godine, dakle po starom Zakonu o PIO. Tako, primjera radi u istom činu vodnika, jedni imaju 1.072,80 KM a drugi 590,75 KM, što je u nivou visine penzije vojnika (kategorije PVL sa najnižim činom OSBiH) koji su ranije prijevremeno penzionisani, a sve tri kategorije po istom Zakonu o službi u OS BiH.
Ovako stanje je, izmedju ostalog, konstatovano i na radnom sastanku predstavnika Ministarstva odbrane BiH sa predstavnicima Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i predstavnicima Federalnog zavoda PIO/MIO u Mostaru 2019. godine, koji je organiziran od strane NATO štaba u Sarajevu.
U rješavanju ove nejednakosti u toku 2020.i 2021.godine bilo je više pokušaja i razgovora koje su vodili predstavnici MO BiH ali i predstavnici skupine oficira i podoficira penzinisanih nakon 01.03.2018.godine, sa predstavnicima Federalnog ministarstva za boracka pitanja, predstavnicima Parlamenta FBiH, kao i poslaničkih inicijativa kako bi se usvajio propis kojim bi se barem ublažila nejednakost, međutim sve je bilo bezuspješno.
Nakon što je inicijativu MO BiH iz novembra 2019., te ponovljena iz marta 2021.godine preuzeo zastupnik Zijat Mušić, na Klubovima i Kolegijima načelno je dogovoreno da se ne intervenira u Zakon o PIO i da se nemože dati isti koeficijent kao penzionisanim Pripadnicima OSBiH do 01.03.2018.godine (1,81), nego da bi se podržao koeficijent 1,29 ali putem posebnog propisa koji suštinski i sadržajno je identičan onom koji je urađen na pomenutom radnom sastanku u Mostaru 2019. godine. Ovim prijedlogom se djelimično rješava postojeća nejednakost i to samo za kategoriju demobilisanih boraca (koji su bili učesnici odbrambeno-oslobodilačkog rata) ali i sa znatno umanjenim iznosom koeficijenta za uvećanje.
Nakon toga Predstavnički dom Parlamenta FBiH je 30.11.2021. godine jednoglasno (ovo je također veoma važno) usvojio Zakon o vanrednom usklađivanju penzija ostvarenih po Zakonu o službi u Oružanim snagama BiH
Međutim, upoznati smo da je Premijer FBiH dana 13.12.2021. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu FBiH za ocjenu zakonitosti usvajanja ovog zakona.
Naglašavamo da je okvirna finansijska konstrukcija za 2300 vojnih lica ( koji su bili učesnici odbrambeno-oslobodilačkog rata i koji će do 2027.godine biti penzionisani) na koliko se odnosi ovaj propis na godišnjem nivou bila oko 6,5 miliona KM. Dakle, kada bi svi u jednoj godini otišli u penziju.
Najveći broj lica koja su predmet ovog zakona su zapravo podoficiri čija su primanja najniža, ne samo u institucijama BiH već u odnosu na zaposlene u policijskim i sličnim agencijama na entiteskom, odnosno kantonalnom nivou, a što zapravo direktno utiče na iznos penzije. Ukoliko se uzme u obzir jedna od činjenica da navedeni pripadnici OS BiH imaju preko 2100 djece koja su mlađa od 21 godine života i koji zapravo trebaju da se još uvijek školuju, a da pri tome im jedan ili pak oba roditelja u 55.godini života moraju prekinuti vojnu službu i biti penzionisani sa iznosom penzije koji je nedostatan za život, postavlja se objektivno pitanje kako osigurati nastavak školovanja djece, finansiranje ličnih zaduženja isl. Stoga predloženi i u predstavničkom domu jednoglasno usvojeni predmetni zakon je djelimično ispravljanje nejednakog tretmana iste kategorije PVL ali i pružanje prilike tim licima (koji su bili učesnici odbrambeno-oslobodilačkog rata) na dostojanstveniji nastavak života nakon službe u OSBiH.
