Reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović u bajramskom intervjuu za Televiziju BIR govorio je o reformama u IZ, kadrovskim promjenama unutar zajednica u dijaspori, te pitanju ugovora Zajednice sa državom i odnosima na međunarodnom planu.
Pozvao je na na mir u svetoj zemlji Palestini, podsjećajući da je ona “naša zajednička zemlja sve tri velike ibrahimovske religije”.
Vaš prvi mandat i početak drugog mandata na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obilježen je Vašim istrajnim, hrabrim ljudskim zalaganjem za suživot i poštovanje, kako u našoj zemlji, tako i u svijetu. Kako bi ste Vi opisali ovaj prethodni period od kada ste reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH i šta možemo očekivati u narednom periodu?
Prije svega, želim još jednom iskazati svoje veliko zadovoljstvo da mogu govoriti za televiziju i da mogu i na ovaj način poselamiti naše gledaoce i slušaoce u ovom danu koji je dan radosti za sve muslimane i muslimanke.
Kada je u pitanju Islamska zajednica i vrijeme koje je prošlo, kao što ste kazali, taj prvi mandat na mjestu reisu-l-uleme IZ u BiH, mogu kazati da smo nastojali da to vrijeme iskoristimo kako bismo organizaciju IZ u BiH ojačali, kako bismo učinili određene reforme u samoj organizaciji IZ. Radili smo na tome da izvršimo izmjene Ustava IZ i da restrukturiramo one službe koje su bile unutar IZ, da ih organiziramo kroz uprave i određene urede. Radili smo na tome predano i uspjeli smo to učiniti, a Sabor IZ je potvrdio izmjene Ustava IZ. Možemo kazati da je taj period, prvi mandat, prošao na neki način u našem pozicioniranju da svi razumijemo šta je to nova struktura IZ i da ona na neki način uzme maha u našoj zajednici. Naravno, nastavili smo raditi i one projekte koji su bili nužni, prije svega, na obnovi IZ. Kao što znamo, Zajednica je još uvijek u stanju svoje obnove.
Nastojali smo da ojačamo džemate, prije svega u bh. entitetu Republika Srpska, koji su bili u jednom teškom položaju, i nastojali smo da im pomognemo da se oni održe i učinili smo to, čini mi se, na dobar način. Također smo nastojali da završimo određene projekte koji su započeti u mandatu reisa Cerića, prije svega oko obnova nekih džamija i drugih infrastrukturnih objekata IZ. Možemo kazati da smo taj period priveli kraju.
Sada je pred nama jedno novo razdoblje i valja Zajednicu dalje razvijati u tom pravcu da ona bude zajednica koja može odgovoriti na ona pitanja koja se pred nas postavljaju u našoj domovini Bosni i Hercegovini.
Spomenuli ste reformu i spomenuli ste amandmane na Ustav IZ u BiH koji su usvojeni 2014. godine. Da li ste zadovoljni reformskim procesima i onim šta su oni polučili? Koliko su ovi amandmani zaista donijeli željene rezultate?
Naravno, o tome treba cijela Zajednica da sudi. Ono što ja vidim, dakle, jeste da smo ipak uspjeli dinamizirati Zajednicu, da je se ona, na neki način, više otvorila, da ona lakše odgovara na neke potrebe unutar našeg naroda, i mislim da je u tom dijelu jedan dio reforme prilično uspio.
Naravno, postoje i ona područja gdje su rezultati nešto skromniji i biće potrebno u budućnosti sagledati to područje ponovo i vidjeti kako se ono može bolje razvijati. Uprave su, uglavnom, dobro organizirane i one, mogu tako kazati, daju rezultate. Naša Uprava za vjerske poslove je jako prisutna u našim džematima. Uprava za nauku i obrazovanje također vrši svoju funkciju, Uprava za finansije je, mogu kazati, razvila određeni stepen discipline unutar Zajednice, kada su u pitanju finasije.
Naravno, Uprava za vanjske poslove ima svoje specifično područje djelovanja i Zajednica je uspostavila kontakte sa svijetom, kako sa međunarodnim organizacijama, tako i sa ambasadama u zemlji, ali i sa predstavništvima u svijetu. Mislim da se tu stvari dobro razvijaju. Trebat će više učiniti u nekim područjima, prije svega tu mislim na vakufsku imovinu. Vakufska direkcija dobro radi, ali će biti potrebno da se ona ojača i da se to područje još više aktivira, jer je tu veliki potencijal IZ. Taj potencijal nije dovoljno aktiviran i trebat će na tome raditi. Postoje i područja medija unutar IZ koje također treba razvijati, ono je dosta u povoju, tek se to razvija, ali će trebati dosta ulaganja i trebaće dosta godina da ono stasa na neki način. Na tome ćemo, naravno, raditi.
Svakako moramo reći da formiranje Media centra Islamske zajednice doprinosi vidljivosti ovoga o čemu Vi govorite u javnom prostoru. Reisu-l-ulema, pravni položaj IZ u BiH definiran je njenim Ustavom, Zakonom o slobodi vjere i pravnim položajem Crkava i vjerskih zajednica u BiH. Za razliku od ostalih vjerskih zajednica u našoj zemlji, koje su prije nešto više od deset godina potpisale ugovor sa državom, Islamska zajednica u BiH još uvijek nije potpisala taj ugovor. Da li ima ikakva naznaka da će se ovo pitanje riješiti, a osim ovog pitanja, i pitanje restitucije? Vi ste spomenuli Vakufsku direkciju, vakufska imovina još uvijek nije u potpunosti vraćena?
Mnogo puta smo govorili o tome da je Islamska zajednica diskriminirana u državi i da se prema muslimanima u BiH vrši svojevrsna diskriminacija. Rade to iste strane koje su izvršile i agresiju na Bosnu i Hercegovinu i koje su naudile Islamskoj zajednici. Kao što znamo, Islamska zajednica je pretrpjela ogromne štete i u materijalnom, a veće su one u ljudstvu. Preko stotinu imama je ubijeno u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, porušeno je 614 džamija i preko 1.000 objekata IZ je porušeno. Ta politika koja je tada bila je sada samo nastavljena drugim oblicima i ono što primjećujemo jeste da se Islamsku zajednicu želi staviti u diskriminirajući status u odnosu na crkve koje imaju u Bosni i Hercegovini potpisan ugovor sa državom BiH.
Mi smo mnogo puta upućivali, i javnosti i zvaničnicima u državi, naše molbe da se ovo pitanje ispravi. Moram kazati da se tome suprotstavljaju one političke snage iz srpskog i hrvatskog naroda koje su u vlasti u BiH. Mi smo ispregovarali taj ugovor sa Vijećem ministara BiH, i tome ima već evo par godina kako je to učinjeno. Međutim, stvari su do Predsjedništva. Mi smo prije par mjeseci Predsjedništvu ponovo uputili jedan dopis gdje im skrećemo pažnju i molimo ih da se ovo pitanje stavi na dnevni red i da se Predsjedništvo izjasni o tome. Ja mislim da je prošlo tri-četiri mjeseca kako smo to uradili, još uvijek nikakvog odgovora nismo dobili od Predsjedništva. To sve govori u kakvom su nam stanju institucije u državi, kako one funkcioniraju.
Islamska zajednica može samo apelirati, možemo samo na neki način moliti da se to učini. Mi ono što osjećamo i ono što vidimo je da se preko Islamske zajednice namiruju neki politički računi, a to su, prije svega vjerovatno Izborni zakon i još neki zakoni koji su od tih interesa za političke stranke u BiH.
Nažalost, vidimo da je to tako. Nekada je to nama osporavao Ivanić, nekada je to osporavao Čović, sada to osporava Milorad Dodik. Vidimo da je to jedna igra oko IZ. Neće to donijeti dobro ni državi, a štete su u IZ velike, jer se osjećamo diskriminiranim. Mi smo najbrojnija vjerska zajednica u BiH. Bošnjaci su najbrojniji narod, muslimani su opet najbrojnija vjerska skupina, ali ovdje je u BiH očito da manjina diskriminira većinu, i to nije samo po pitanju IZ, nego po mnogim drugim pitanjima u našem društvenom životu. To se osjeća da se prema muslimanima, na neki način, odnose određene političke strukture diskriminirajući.
Koliko je tu do Bošnjaka?
Znate šta bi Bošnjaci mogli uraditi. Ne odlučuju sami. Ja sam siguran da član Predsjedništva iz reda Bošnjaka bi želio da se to donese ali, znate, u BiH trojica odlučuju. Ako nema te suglasnosti sve trojice, mi ćemo biti diskriminirani. Koliko je do nas, ne znamo šta bismo mogli više učiniti kao ljudi. Ako se odluke donose većinom glasova i ako se sva trojica članova Predsjedništva moraju izjasniti, nisam siguran da bošnjački član Predsjedništva može to nametnuti. To je pitanje jednog zdravorazumskog odnosa prema ovom pitanju.
Vratit ćemo se Islamskoj zajednici i pitanju reforme IZ. Svakako je važno spomenuti našu dijasporu. Da li su naši mešihati i dijaspora uvezani na najbolji mogući način uvezani sa izvorištem, odnosno Rijasetom, i da li imamo strategiju za razvoj džemata u dijaspori? Ako imamo u vidu da je veliki potencijal i da je mnogo naših ljudi živi diljem svijeta i koji su organizovani i u džemate i u mešihate, da li smo iskoristili taj jedan potencijal na najbolji mogući način kroz ovu reformu o kojoj smo govorili?
Prije svega treba razumjeti da je naša dijaspora dosta mlada. Ona je u pravom smislu riječi tek nekih 30-ak godina ima ispred sebe. Naši džemati su u dijaspori, izuzev ovoga mešihata u Hrvatskoj i Sloveniji, nastajali u toku agresije i najčešće kao udruženja u tim državama.
Oni u pravom smislu riječi nikada nisu ni strukturirani kao vjerska zajednica, nego kao udruženja građana i takve ih i dan-danas te države prepoznaju.
Ono što smo mi nastojali uraditi u protekle dvije godine jeste da pokušamo našu zajednicu tamo organizirati kao vjersku zajednicu, da ona bude priznata od države kao vjerska zajednica, a ne kao udruženje građana, jer bi joj to omogućilo da bolje funkcionira i da bude stabilnija kao vjerska zajednica. To bi joj, naravno, donijelo da kao i druge vjerske zajednice koje su tradicionalne na tom području, prije svega kršćanske zajednice, da i naša zajednica na neki način prodiše, ako tako mogu kazati, da ima sva ta prava kao vjerska zajednica. Mi nastoijmo to učiniti, još uvijek nismo to postigli.
Nastojimo razgovarati unutar naše zajednice i tu je potreban konsenzus da vidimo kako sami sebe vidimo. Ponekad ni sami sebe ne vidimo baš jasno, gdje se želimo pozicionirati. Postoje i neke snage unutar zajednice koje nikad ništa ne bi mijenjale, nego, kako smo se zatekli, da to tako bude. Postoje i mlađe snage koje žele napraviti iskorak više i bolje pozicionirati Zajednicu. Njena uvezanost sa strukturom Islamske zajednice je zadovoljavajuća. Ja ne mogu kazati da je to najbolji, način ali je zadovoljavajuća. Sve one nužne funkcije se odvijaju, Reisu-l-ulema izdaje dekrete našim imamima, šaljemo naše imame odavde gore. Naravno, postoje prava i obaveze prema Zajednici, i naše obaveze prema dijaspori, i obaveze dijaspore prema centru, ili Rijasetu IZ u BiH, i to funkcionira na dobar način.
Među našom dijasporom postoje razlike. Postoje američka, evropska i ona u Australiji. Sve one imaju neke svoje specifičnosti i djeluju u različitim podnebljima, različitim državama i različiti su i propisi koje te naše zajednice moraju poštovati i slijediti.
Naša dijaspora u Americi je dobro organizirana. To je, možemo kazati, najjača naša dijaspora u svakom pogledu. Oni se razvijaju, vjerovatno i američki način života doprinosi tome da su oni puno aktivniji. Dakle, tu je puno aktiviteta. Naši ljudi u Americi su, čini mi se, ponekad privrženiji Rijasetu nego i naši džemati u BiH. Privrženiji su Zajednici i oni na svaki način pomažu našu zajednicu. Veliki je doprinos naših imama tome, našeg muftije Ćemana koji zaista radi predano u okolnostima u kojima oni jesu i tu smo jako zadovoljni. Kada je u pitanju evropska dijaspora, tu ima naslijeđa. Imamo puno zemalja, puno je tu sistema i pravnih okvira u kojima djeluje naša zajednica.
A puno je i problema?
I to, naravno, rezultira i problemima unutar dijaspore. Tu je još uvijek teško uspostaviti neko jedinstvo.Očito da i Islamska zajednica na tom području boluje od iste bolesti od koje boluje i Evropska unija. Teško se dogovaramo. Svako misli da je centar i da treba da bude centar naše zajednice. Naravno, postoje tu razlike. Snažna je naša zajednica u Njemačkoj, veliki je broj džemata, ali ona bi mogla biti bolje ustrojena. Tu ima prostora da se radi i mislim da to treba učiniti.
Skandinavske zemlje takođe su dobro organizirane. I Švedska i Norveška su naše snažne zajednice. Kada je u pitanju naša zajednica u Austriji gdje od 1912. postoji Zakon o islamu, mogli bismo kazati da je to, sa aspekta uređenja zajednice, najstarija uređena zajednica gdje su muslimani imali prava. Tu treba pomenuti i Belgiju gdje je islam također priznata vjera kao i druge. Ali, malo smo tu učinili kada je u pitanju zaokruživanje muftiluka kao takvog. Imali smo nesretnih, da tako kažemo, rješenja. Jednostavno, nesretnih rješenja. Moraćemo to, naravno, popravljati i ispraviti i evo radimo na tome da tu evropsku našu dijasporu organizacijski osnažimo.
Naravno, dijaspora ima svoj potencijal, ovo o čemu ste govorili, i nije on važan samo za Islamsku zajednicu. Islamska zajednica je samo dio organizacije našeg naroda u Evropi. I tu treba nastaviti razvijati naše džemate i, moram kazati, da Islamska zajednica za sada ipak funkcionira na tim područjima bez ikakvih problema. Dakle, mi nemamo nikakvih problema sa državom tamo gdje se nalazi. Kada je u pitanju Australija, ona je zaista naša dijaspora, nije brojčano velika, radi se o pet-šest džemata koje tamo imamo i jako je udaljena.
Zato što je Australija prostorno velika džemati su udaljeni jedni od drugih satima vožnje avionima i to su tamo džemati nastajali ponekada i kao privatna udruženja. Vrlo često ne možemo da razumijemo niti oni mogu ponekad da razumiju kako bi trebala Islamska zajednica da funkcionira kao džemat. IZ je prije svega džemat, a struktura džemata ima svoju formu u šerijatu utemeljenu. Mora zadržati šerijatsku formu da bi bila džemat. Naši ljudi su se snalazili na različite načine i vrlo često su znali prekršiti te norme, misleći da mogu organizovati po nekom svom ograničenom znanju koje su imali. I to je donekle u početku trebalo razumjeti, ali sada je vrijeme da svi sjednemo i kažemo ako hoćemo da imamo Islamsku zajednicu i da je ona utemeljena na onome što su principi Kur’ana i Sunneta Allahovog poslanika, moramo postupiti prema tim principima. Moramo uvažavati pravila IZ koja su postavljena.
Tamo imamo određenih neslaganja unutar Zajednice, moram to kazati, ali se nadam da će vrijeme i to, kao mnogo šta, zaliječiti. Naši imami su tamo predani, rade sa našim narodom bez obzira na probleme koje imamo, i naš muftija Bekrić je čovjek koji je dugo u Zajednici i predano je radio svo ovo vrijeme na organiziranju IZ i on će nastaviti da radi muftijske poslove do kraja mandata, za što je i postavljen.
Spominjete muftiju Ćemana i muftiju Bekrića. Da li ste, reisu-l-ulema, zadovoljni kadrovskim rješenjima u dijaspori i da li mi kao Islamska zajednica proizvodimo kadrove koji su spremni na jedan takav predan rad i da li su naši kadrovi spremni da odgovore svim tim izazovima?
Pitanje kadrova je uvijek važno pitanje i najvažnije pitanje za svaku organizaciju pa i za Islamsku zajednicu. Idealnih kadrova nema. Ne možemo proizvesti idealne kadrove koje bi smo željeli da imamo. Naše medrese i fakulteti su mjesta gdje se imami školuju, tu se odgajaju i pripremaju, a naše zajednice nam ne govore da su naši imami nespremni da se uhvate u koštac sa problemima. Naši imami su školovani, obrazovani ljudi i spremni su, naravno. A kad se u stvarni život uputite, u stvarne probleme … nisu to jednoobrazni problemi pa da čovjek ovdje u Bosni i Hercegovini nauči kako će riješiti neki problem prije nego što ode u Ameriku, Australiju, evropsku zemlju ili ovdje u naš džemat.
Ljudi se suočavaju s realnim životom i neki od imama se bolje snađu pa daju brže odgovore. Neki se slabije snalaze, a onda nastojimo zamijeniti ljude ako vidimo da negdje stvari ne idu baš najbolje, valja ljude mijenjati. S druge strane to uzrokuje određeni otpor. Uvijek treba imati snage i mudrosti kako da se stvari popravljaju. Teško je u radu s ljudima imati neka rješenja koja su ad-hoc, koja su šablonizirana. To nije moguće s ljudima raditi. I zato ponekad Islamsku zajednicu i njene organe ljudi ne razumiju, zašto ona to tiho, zašto to ona ne uradi istog časa…Nije moguće tako raditi, nego je potrebno pokazati veliko strpljenje, potrebno je stvoriti ambijent da svi razumiju da su promjene potrebne. Ljudi nisu vreće krompira da ih možete tek tako baciti s jednog mjesta na drugo. Ljudi su živa bića, imaju svoja prava, i kada ne daju najbolje rezultate, imaju pravo da ih se na jedan ljudski, normalan način, da tako kažemo, i pomijera sa pozicija. Zato, moram kazati, naši imami su uglavnom predani ljudi, obrazovani, ponekad moramo kazati da pokažemo slabosti tako što ponekad ne razumijemo kontekst u kojem smo se našli.
Jednom ste izjavili: “Tražit ćemo partnere u Evropi i muslimanskom svijetu na zajedničkim programima sigurnog okruženja i razvijanja povjerenja među ljudima”. Islamska zajednica na čelu sa Vama je organizovala niz posjeta u Evropi i Americi. Posjetili ste mnogobrojne institucije, mnogobrojne zemlje. Evo ja ću izdvojiti samo dvije važne posjete Briselu i Mađarskoj. Koliko su ove delegacijske posjete značajne i kolko doprinose boljem pozicioniranju bh. muslimana u svijetu? Vidimo da muslimani općenito nemaju dobar položaj u svijetu danas.
Islamska zajednica je vjerska zajednica i ona nema i ne može ponijeti nikakvu političku odgovornost za naš narod. Može samo ovu društvenu odgovornost nositi zato što smo zajednica evropskih muslimana koji su autohtoni na ovom području i mi uvijek u našim razgovorima sa ljudima u ovim evropskim velikim centrima, pa i u Sjedinjenim Američkim Državama, tako i na istoku.
Uvijek govorimo da je važno da Evropa kao zajednica evropskih naroda razumije da ona ima svoje autohtone evropske muslimane, da to nisu stranci i nikakvo strano tijelo na njenom tlu, nego smo mi narod koji stoljećima ovdje živi, ovdje je izgradio sve svoje institucije koje ima.
I, naravno, uvijek je bio oslonjen prije svega na evropske narode u komunikaciij sa evropskim narodima koji žive u bližem okruženju. To su naše komšije Srbi, Hrvati i Crnogorci, ali naravno i u evropskom širem okruženju, to su svi germanski narodi koji su najbrojniji, drugi slavenski nama bliski narodi, romanski narodi.
Nastojimo kazati da smo tu, da smo prisutni, da slijedimo tekovine evropske kulture i civilizacije. Mi imamo našu muslimansku tradiciju koju takođe razvijamo i želimo kazati da smo evropski narod. Važne su to posjete i mi smo imali nekoliko tih posjeta u ove centre, od Brisela, Berlina, Vašingtona… Vi ste spominjali Mađarsku, a bila je tu i Hrvatska itd. Dakle, razgovarali smo s ljudima i razgovaramo i dalje. Ova pandemija je to malo zaustavila i rjeđe se sada viđamo s tim ljudima, ali i u njihovim posjetama ovdje u Bosni i Hercegovini uvijek je razgovor o našem evropskom putu i našem evropskom naslijeđu i to činimo.
To su važni razgovori i treba ih nastaviti. Ima u Evropi različitih tendencija, različitih snaga. Neki su skloniji da sve ljude posmatraju na jednak način. Bili oni muslimani, kršćani ili jevreji, to su tri vjerske skupine koje žive na tlu Evrope i postoje ti ljudi koji u čovjeku gledaju, prije svega, čovjeka. Naravno, postoje i druge tendencije koje smatraju da u Evropi kršćani trebaju da imaju primat, a da drugi trebaju da budu podređeni ili su nepoželjni čak na tom tlu. I prema njima postoji, vrlo često, taj desničarski uklon, širenje islamofobije itd. Toga je uvijek bilo i uvijek će biti i mi se moramo naučiti da to nije ništa što je novo u Evropi, niti je to nastalo jučer niti će nestati sutra. Toga će biti i to je nešto što je tu i moramo se privići da s tim živimo, a da tražimo prijatelje i saveznike u ljudima koji, kako sam kazao, u čovjeku prije svega vide čovjeka i prihvataju različitosti kao takve. Mi se moramo zalagati za to da su različitosti od Boga i da insistiramo na tome da je svačije pravo da ispovijeda svoju vjeru ili svoj svetonazor, ma kakav on bio, i da mu to pravo niko ne treba i ne smije uskratiti. Nastavit ćemo, naravno, dalje razvijati te odnose. Muslimani danas u svijetu imaju status kakav imaju, a vrlo često su i sami krivi zato što ne razumiju kontekst i neprilike u kojima se nalaze. No, mi se ovdje trebamo brinuti o sebi, kao evropski muslimani pobrinuti se o sebi. Drugi muslimani na istoku imaju svoje države, organizacije, institucije, oni trebaju da se, također, brinu o sebi, ali mi ćemo uvijek kao muslimani biti bliski jedni drugima i gledati da pomognemo muslimane kada su oni u situaciji da im se oduzima neko pravo ili da ih se teroriše kao što se ovih dana događa u Palestini, u Kudsu.
Smatramo da trebamo kao muslimani i kao ljudi osuditi to nasilje koje se dole dešava, pozvati ljude da ipak razumiju da sukobi neće riješiti ni jedno pitanje. Nikada ga nisu ni riješili, sukobi su samo suze donosili na ljudsko lice.
I ovo je prilika da iz Sarajeva ponovo pozovemo na mir u svetoj zemlji Palestini, da je ona naša zajednička zemlja sve tri ove velike ibrahimovske religije, i kršćanska i islama i judaizma, i da na neki način kažemo da smo upućeni jedni na druge i da trebamo jedni drugima pomagati.
Reisu-l-ulema, svakako cijeneći Vaše obaveze danas, evo završavamo ovaj intervju. Za kraj… muslimani u Bosni i Hercegovini dočekuju Bajram ponovo u pandemiji korona virusa. Jako teško je organizovati vjerski život u ovakvim uslovima. Islamska zajednica je zaista dala sve od sebe da na najbolji mogući način vjernicima ipak obezbjedi kakve-takve uslove da dožive ramazan u njegovoj punini. Evo za kraj, šta možete poručiti našim gledaocima?
Želim još jednom zahvaliti, prije svega, svim našim džematlijama koji su, evo, godinu dana bili zaista posvećeni ovoj disciplini, da smo nastojali da održimo vjerski život i obrede u našim džamijama. Naše džematlije su razumjele one naputke koje je Islamska zajednica odašiljala prema njima i želim im se zahvaliti na toj posvećenosti koju su pokazali. Ovo će vrijeme još potrajati sve dok, vjerovatno, ne bude ta imunizacija u potpunosti obezbjeđena našem narodu. Nažalost, vakcije još nisu tu u onoj poželjnoj mjeri u kojoj bi trebale biti. Vidimo da cijeli svijet ima s tim problema, ali čini mi se da je u našoj zemlji zbog organizacije vlasti koju imamo i nesnalaženja ili blokada koje vrlo često imamo, ponekad vidljivih, a ponekad i nevidljivih, naš narod ispašta i moramo kazati da smo nezadovoljni, kada je to u pitanju.
Muslimane želim zamoliti da budu strpljivi i da ono što oni mogu učiniti da učine. Jedni prema drugima da imamo saosjećanja i ne širimo taj defetizam da se ne može ništa učiniti ili da se ništa ne čini. I da se sustegnemo od vrijeđanja i teška govora, govora mržnje. Pandemija je donijela jednu nevjerovatnu pojavu, ne znam koliko svi to primjećujemo, ali donijela je jednu novinu, a to je, umjesto da ljudi budu bliski jedni drugima, na ovim mrežama širi se jedna nevjerovatna mržnja i to svi primjećuju da smo počeli mrziti i sebe i druge, a to nije dobro stanje.
Mislim da tu trebamo stvari popravljati i da trebamo jedni drugima biti bliži. Ja se nadam da će se i ovo pitanje oko vakcina brže rješavati i da ćemo, vjerovatno, krajem godine biti u boljim prilikama nego što smo sada. Do tada trebamo nastaviti ispunjavati svoje obaveze i prema dragom Bogu, i prema ljudima, prema našoj zajednici, biti jedni s drugima i jačati našu vjeru.
