Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče naučio sam da, kada dođe Allahova pomoć i olakšanje, čovjek ostaje zapanjen. Njegova majka je trčala između Safe i Merve nadajući se da će negdje između tih brežuljaka naći vodu, ali je Allah dao da izvor Zemzem provrije ispod stopala njezinog sinčića Ismaila i da teče do dana današnjeg.
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče naučio sam da Allah nikada ne napušta i ne ostavlja Svoje iskrene robove i da je Allah uz mišljenje Svoga roba o Njemu. Kada je Ismailov otac Ibrahim, a.s., ostavio tek rođenog sina Ismaila i njegovu majku same u pustinji, njegova majka Hadžer upitala je Ibrahima, a.s.: ”Je li ti ovo Allah naredio?” A kada je dobila potvrdan odgovor rekla je: ”Idi ti onda svojim putem, Allah nas sigurno neće ostaviti.” I nije ih Allah ostavio i napustio, već je učinio da na to mjesto dođe i naseli se pleme Džurhum, što je bio nagovještaj da Mekka neće biti samo obično naselje ili grad, već ”Majka gradova” (Ummul-Qurâ), kako se naziva u Kur'anu.
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče naučio sam da su neki ljudi, unatoč njihovoj mladosti, iskreni i predani vjernici. Veličanstven je bio odgovor dječaka Ismaila, a.s., nakon što mu je otac Ibrahim, a.s., saopćio da treba da ga prinese kao žrtvu. Pobožni dječak je rekao: “O oče moj,” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” (Es-Saffat, 102.)
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče naučio sam da Allah iskušava Svoje robove koje voli da bi ih učinio potpuno predanim samo Njemu. Kada se Ibrahimovo, a.s., srce počelo vezati za sina Ismaila, Allah mu je naredio da ga žrtvuje, ali ga je Allah iskupio, jer On nije želio da Ibrahim, a.s., zakolje svoje dijete, već da zakolje svoju strast. Nakon što je uspješno prošao taj ispit, uslijedilo je veliko iskupljenje u vidu ovna kojeg je Ibrahim, a.s., prinio kao kurban umjesto sina Ismaila, a.s.
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče naučio sam da otac (roditelj) ne smije propustiti priliku da svoju djecu učini posebnom i izvrsnom. Kada je Allah, dž.š., naredio Ibrahimu, a.s., da žrtvuje svoga sina Ismaila, a.s., on je to mogao učiniti dok je dječak spavao, tako da i ne osjeti. Međutim, Allah je htio da Ismail, a.s., na velika vrata uđe u povijest kao najposlušniji sin u povijesti ljudskog roda.
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče shvatio sam da je veličina žrtve trajna i da kod Allaha ne propada. Trčanje Ismailove majke između Safe i Merve u potrazi za vodom, postalo je jedan od temeljnih hadžskih obreda, isto kao i kamenovanje šejtana od strane Ibrahima, a.s., i klanje kurbana. Posjeta i obilazak oko Kabe znače ujedno i počast od Allaha za Ibrahimovu, a.s., porodicu koja je sebe i svoj život zavjetovala Allahu.
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče saznao sam da je jak vjernik bolji i draži Allahu od slabog vjernika. Ismail, a.s., usavršio je gađanje iz lûka. Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao je pored ashaba koji su vježbali gađanje strelicama, pa im je rekao: ”Gađajte potomci Ismailovi, vaš otac Ismail gađao je lûkom i strijelom.”
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče naučio sam da je muškarac taj koji se brine o opskrbi za svoju porodicu bez obzira na značaj i veličinu njegove uloge i pozicije u društvu. Ismaila, a.s., poslanička uloga i misija nije spriječila da izvršava svakodnevne obaveze prema svojoj porodici. Kada mu je otac Ibrahim, a.s., došao u posjetu i pitao za njega, Ismailova, a.s., žena je rekla: ”Otišao je da potraži opskrbu za nas.”
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče naučio sam da ako Allah voli Svoga roba, onda ga zaduži služenjem vjeri. Allah nije povjerio Ibrahimu, a.s. i Ismailu, a.s., gradnju Kabe zato što to nije imao ko drugi uraditi, već zbog Allahove ljubavi prema njima, pa im je ukazao počast da grade prvi mesdžid na zemlji, jer oni su bili dostojni tog veličanstvenog zadatka.
Hvala Ismailu, a.s., iz njegove priče saznao sam šta sve može učiniti dova. Kada je njegov otac Ibrahim, a.s., uputio dovu: ”Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili”, Allah je uslišao njegovu dovu i nema muslimana na zemaljskoj kugli a da mu srce ne čezne za susretom sa Kabom.
