Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
-Hvala Sulejmanu, a.s., iz njegove priče naučio sam da se ne oholim i uznosim svojim postignućima kao da sam ja njihov tvorac, već da svaku blagodat i dobro, pripišem Allahu, kao što je to učinio Sulejman, a.s., kada je rekao: ”O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove.” (En-Neml, 16.) Sulejman, a.s., nije tu blagodat i odliku pripisao sebi i svom umovanju, niti onome koji mu je donio prijestolje kraljice Belkise prije nego što je okom trepnuo, već je rekao: ”Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti.” (En-Neml, 40.)
– Hvala Sulejmanu, a.s., iz njegove priče naučio sam da trebam biti ponizan i da ni jednog trena ne smijem zaboraviti da sam ja od zemlje i da ću se vratiti u zemlju. Iako je Sulejman, a.s., posjedovao zemlju i vlast od mašrika do magriba, on je bio ponizan, pa je zaustavio svoju ogromnu vojsku da čuje riječi sićušnog mrava.
– Hvala Sulejmanu, a.s., iz njegove priče naučio sam da trebam tražiti opravdanja ljudima, jer svako može pogriješiti, ali nisu svi koji su pogriješili i koji su me povrijedili to i namjeravali. Sulejman, a.s., zastao je sa svojom vojskom da čuje govor mrava i da od njega nauči lekciju traženja opravdanja ljudima u slučaju njihove pogreške prema nama. Kako su samo mudre i poučne riječi sićušnog mrava koje je uputio ostalim mravima: ”O mravi, ulazite u stanove svoje da vaz ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!” (En-Neml, 18.)
– Hvala Sulejmanu, a.s., iz njegove priče naučio sam da je odgovornost (odgovorna funkcija) zaduženje, a ne počast, i da je plemenit čovjek svjestan da, kad god se poveća njegova odgovornost ili funkcija, poveća se i njegovo zaduženje. Sulejman, a.s., je vršio smotru svoje vojske koju su sačinjavali: džini, ljudi i životinje, pa je i pored toga primijetio da u moru vojske fali mala ptica Hudhud, te je upitao: ”Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan.”
– Hvala Sulejmanu, a.s., iz njegove priče naučio sam da ne trebam zalupiti vrata pred onim ko je odsutan, jer možda ima opravdanje. Sulejman, a.s., ostavio je mogućnost opravdanja i isprike Hudhudu, kada je rekao: ”Ako mi ne donese opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati”, pa kad se Hudhud vratio, došao je sa opravdanjem u vidu pouzdane vijesti, koje je Sulejman, a.s., prihvatio.
– Hvala Sulejmanu, a.s., iz njegove priče naučio sam da čovjek, bez obzira na stepen njegovog znanja i poslanstva, zna samo ono čemu ga je Allah podučio. Pored ogromne vlasti, moći i znanja, Sulejman, a.s., nije znao ono što je ptica Hudhud znala. Stoga, vjernici trebaju biti ponizni, jer je možda ono što ne znamo mnogo veće od onoga što znamo.
– Hvala Sulejmanu, a.s., iz njegove priče naučio sam da ne smijem biti naivan i padati na emocije, te vjerovati u sve što čujem dok ne provjerim istinitost informacija koje sam čuo. Kada je ptica Hudhud donijela vijesti o kraljici od Sabe, Sulejman, a.s., rekao je: ”Vidjet ćemo da li govoriš istinu ili ne.” Pametan čovjek utvrđuje činjenice i on ne povlači poteze bez dokaza i svoje stavove ne temelji na sumnjama i pretpostavkama.
– Hvala Sulejmanu, a.s., iz njegove priče naučio sam princip i kulturu savjetovanja. Pravedan vladar je onaj koji sluša glas svoga naroda, a tlačitelj je onaj koji sluša samo svoj glas i radi samo po svom mišljenju. Kako je samo divan postupak kraljice Belkise koja je, nakon što je dobila pismo od Sulejmana, a.s., okupila velikaše i ugledne ljude iz svoga naroda, hiljade godina prije pojave demokratije, i rekla im: ”O velikaši, savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da uradim, ja bez vas ništa neću da odlučim!” (En-Neml, 32.)
– Hvala Sulejmanu, a.s., iz njegove priče naučio sam da se principijelan čovjek ne može kupiti i podmititi, bez obzira bio bogat ili siromašan. Sulejman, a.s., je s gnušanjem odbio pokušaj podmićivanja kraljičinim poklonima, rekavši: ”Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete!” (En-Neml, 36.)
