Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Islamski ahlak je najefikasnije sredstvo za odagnavanje sumnji prema islamu, jer često ljudi odbacuju islam zbog lošeg ponašanja, grubosti i nepoštenja pojedinih muslimana. Islam će najbolje privući pažnju nemuslimana preko muslimana koji se pridržavaju uzvišenih islamskih načela i moralnih vrijednosti, toliko da će to izazvati divljenje kod nemuslimana, pa će se zapitati: ”Odakle takva pobožnost? Odakle toliko povjerenje i poštenje? Odakle takva iskrenost i pravednost?” I tada će ljudi, uz Allahovu pomoć, prihvatati islam u skupinama.
Međutim, kada druga strana vidi muslimana koji nije dosljedan u svojoj vjeri, kada vidi muslimana koji laže, koji ne drži do obećanja i ne ispunjava preuzete emanete i obaveze, kada vidi muslimana koji vara, koji daje i uzima mito, time će drugu stranu uvjeriti da je ona u pravu i da je na istini. Zbog toga neki islamski učenjaci, peti ajet iz sure El-Mumtahina: ”Ne dopusti, Gospodaru naš, da nas nevjernicima staviš u iskušenje…”, tumače u tom smislu.
Tj., Gospodaru, nemoj nas učiniti razlogom da nevjernici budu dovedeni u iskušenje da pomisle kako su zapravo oni na istini, a ne muslimani, jer vide oko sebe muslimane koji lažu, varaju, koji su nepovjerljivi, koji ne drže do obećanja i ugovora, i sl., dok oni kao nemuslimani ne lažu, ne varaju, drže do obećanja i ugovora, pošteni su i pravedni.
Stoga ne čudi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na pitanje o djelima i osobinama zbog kojih će ljudi najviše ulaziti u Džennet, odgovorio: ”To su bogobojaznost i lijep ahlak.” (Tirmizi)
Jednom prilikom je slavni emevijski halifa Omer ibn Abdul-Aziz govorio ljudima o pozivanju u islam, pa je rekao: ”Pozivajte u islam šutnjom.” Prisutni su se začudili tim njegovim riječima, pa su upitali: ”A kako je to moguće?” Odgovorio je: ”Pozivajte ljude u islam svojim ahlakom i lijepim ponašanjem.”
Da je islamski ahlak i lijepo ponašanje najbolji način za pridobijanje ljudskih srca, svjedoči i sljedeća priča. Naime, jedan musliman koji je je živio i radio u Engleskoj, priča: ”Radio sam u jednoj firmi u Londonu, ali sam živio u drugom gradu, pa sam se preselio u Lonodon kako bi mi bilo bliže ići na posao. Svaki dan sam na posao odlazio autobusom koji je vozio isti šofer. Jedno jutro, vraćajući mi kusur od iznosa koji sam mu dao za autobusku kartu, šofer mi je vratio dvadeset penija više. Sjeo sam na sjedište držeći dvadeset penija i razmišljajući kako ću mu ih vratiti kada budem izlazio iz autobusa. A onda sam pomislio kako dvadeset penija ne znači ništa za tog šofera, a ni za njegovu firmu koja zarađuje ogroman novac, pa sam ih stavio u džep.
Ubrzo je autobus stao na stanici na kojoj sam trebao izaći. Ustao sam i krenuo prema prednjem izlazu i onda sam ipak izvadio dvadeset penija i vratio ih šoferu, rekavši: ”Gospodine, vratili ste mi dvadeset penija više.” On se nasmijao i upitao me: ”Jesi li ti musliman koji se nedavno doselio u našu četvrt?” ”Jesam”, začuđeno sam odgovorio. Onda mi je on rekao: ”Ja odavno namjeravam posjetiti džamiju da se upoznam sa islamom. I znaj da sam ti namjerno vratio dvadeset penija više da vidim šta ćeš uraditi sa njima.” Kada sam to čuo, oblio me hladan znoj, a noge su mi zadrhtale. Izašao sam iz autobusa, jedva sam stajao na nogama, pa sam se uhvatio za stub na autobuskoj stanici, govoreći: ”Hvala Ti, Allahu, što si me spasio i sačuvao da ne prodam islam za dvadeset penija.”
Poznati muslimanski matematičar (izumitelj algebre) El-Havarizmi, upitan je kako definiše čovjeka, pa je rekao: ”Ako čovjek posjeduje lijep ahlak i lijepo ponašanje, onda je on broj 1.
Ako je još i lijepog izgleda, onda se toj jedinici doda jedna nula – 10.
Ako je pri tome i bogat, onda se doda još jedna nula – 100.
Ako je taj čovjek ugledan i plemenitog porijekla, onda se doda još jedna nula – 1000.
Međutim, ako čovjek ostane bez broja 1, tj. ako izgubi lijep ahlak, onda je izgubio svaku vrijednost. U tom slučaju, od njega ostanu samo bezvrijedne nule.”
