Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ismail je bio zjenica oka svoga oca Ibrahima, alejhi selam. Otac ga je dobio u poznim godinama, već je bio prevalio osamdeset, a silno je želio da mu Allah podari potomstvo.
Želio je da ima sina koji će mu olakšati pustinjsku samoću, i saputnika koji će zajedno s njim podnositi surovost života, i prijatelja s kojim će moći podijeliti svoje brige i na kojeg će se moći osloniti u svakoj situaciji.
A kada mu je Allah podario sina Ismaila i kada je Ismail odrastao toliko da je mogao pomagati ocu u poslovima, kada je, poput strijele, prošao kroz ”lûk” djetinjstva i napravio prve ozbiljne korake u životu dugom hiljade milja, njegov otac je bio uz njega.
Podizao je i ispravljao polomljene ”grane” njegovog stabla i brao otpale plodove s njegovih grana da ne propadnu. Hrabrio ga i tapšao rukama iscrpljenim od težine života, ali i ispunjenim velikim iskustvom i mudrošću. Gledao je njegovo postepeno odrastanje, pogledom brižnog i iskusnog oca, nestrpljivo iščekujući taj čas kada će se njegov sin opasati snagom, pa da bude rame uz rame sa svojim ocem.
Čekao je taj trenutak za koji se godinama pripremao, trenutak druženja, prijateljstva i bliskosti.
I kada je došao taj trenutak, njegov otac je bio uz njega, slušao je njegove pritužbe, plač i uzdahe, štitio ga od problema i bodlji života prije nego što mu sinčić bosih nogu naleti na njih, pa da onda traži rješenje.
Štaviše, njegov sin je imao štit protiv zlih strelica prije nego što su bile ispaljene iz svojih lûkova. I kao da su njih dvojica bili poput dvije visoke, postojane planine, koje se suprotstavljaju snažnoj oluji, koja je uspjela samo da im zapraši lica česticama uskovitlane prašine, nakon čega su oni skinuli prašinu sa svojih lica, a zatim su razmijenili pogled ispunjen zadovoljstvom zbog pobjede.
Otac je zagrlio svog mališana, zagrljajem ushićenja zbog uspjeha i spasa, a mališan je zagrlio svog starog oca, zagrljajem poštovanja i ponosa na jedinstveno i rijetko viđeno očinstvo.
To je poruka iz koje se jasno iščitava smirenost, spokoj, nježnost i istinsko prijateljstvo puno ljubavi, i uvjerenje da će zajedno uspješno proći i novu životnu fazu. Jer, kao što smo uspjeli zajedno da savladamo prvu prepreku, uspjet ćemo zajedno da savladamo i drugu.
Stoga je rezultat ove briljantne prisnosti i povjerenja bio: ”Oče, onako kako ti se naređuje, postupi.”
Dobro dijete je imalo maksimalno povjerenje u oca koji je u svakom trenutku bio uz njega i koji je s njim prošao uspješno sve faze.
Najvažnija stvar koju tvoje dijete (sin ili kćerka) traži od tebe je da uvijek budeš uz njega. Njihov osjećaj sigurnosti dok si pored njih i uz njih u svakoj situaciji, ne može zamijeniti ni jedan drugi osjećaj. Dijete koje je uronjeno u sigurnost srca svoga oca i u smirenost njegove duše, ne mari puno za krize, tjeskobu, nedaće i iskušenja, jer je njegov otac s njim.
Stoga, budi uz svoje dijete, uz svoga sina i kćerku, u tjeskobi i nesanici, kada ih nemir i nesigurnost obuzmu, jer nema ništa sigurnije za dječiju dušu, niti išta bolje i ljepše od roditeljske (porodične) bliskosti i podrške.
Zato im budi istinski oslonac i pusti ih nek’ se ponose svojim ocem pred svijetom i nek’ od njega crpe snagu i veličinu. Jer, bez obzira koliko ti bio skroman i kakav status imao u društvu, ti si u očima svoga djeteta najveća planina sve dok si uz njega.
