Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Rečeno je Bilalu ibn Rebbahu, nakon što je zvijezda islama zasjala na nebu čovječanstva: ”Kako si izdržao onoliko mučenje od strane Umejjeta ibn Halefa?”
Odgovorio je: ”Tako što sam pomiješao slast imana sa gorčinom mučenja, pa sam se uspio strpiti.”
Iman je zadivljujući sastojak koji kad ovlada ljudskim srcem mijenja kompletno njegovo stanje.
No, Bilalov sabur nije toliko ni čudan, jer Bilal je bio muškarac, a muškarci imaju mnogo jaču tjelesnu konstrukciju od žena. Osim toga, Bilal je prije islama bio rob koji je navikao na iskušenja i najteže poslove, već je začuđujući i zadivljujući sabur žene koja je živjela u izobilju i raskoši, a koja je izdržala najgore oblike mučenja.
Naime, faraon je svoju suprugu Asiju, nakon što je povjerovala u Allaha, stavio na dasku, a zatim je zakucao eksere u njezine ruke i noge. Međutim, ona je bila poput ogromnog brda koje ne ječi kad mu čekićima lome i razbijaju kamenje sa njegovih litica, ili poput visokog i krošnjatog stabla koje ne plače dok mu pilom potkresuju grane.
Njeno krhko tijelo izloženo je mučenju na zemlji, dok je njena čista i postojana vjernička duša lebdjela na nebesima.
I kao što bilježi Ibn Kesir u svom tefsiru, prije nego je ispustila dušu, nasmijala se. To je razbjesnjelo faraona, pa je uzviknuo: ”Zar se i dalje smiješ?!”
Bijedni zulumćar nije znao da je Allah omogućio Asiji da u tom trenutku gleda u svoju džennetsku kuću koju je tražila od Allaha u svojim dovama.
