Vodeći se Američkom koalicijom te pobjedama koje su odnijele iračke i kurdske snage, Isil se pokušava osloniti na tradicionalne metode i strategiju odbrane Mosula. Strategija je korištena u vrijeme kada je Poslanik s.a.v.s., predvodio odbranu Medine u poznatoj bitki na Hendeku.
Isil koristi ovu priču koja je važan historijski trenutak za sve muslimane u svijetu, a sve kako bi dobili sljedbenike širom svijeta putem socijalnih mreža.
Veličina Isilovih snaga koje su ostale da brane posljednje dijelove Iraka su umanjene za gotovo dvije trećine, kažu američki zvaničnici. Amerikanci procjenjuju da Isil dans ima između 3000-4500 vojnika u Mosulu. Amerika će pomoci iračke i kurdske snage u napadu koji se očekuje u oktobru.
“Oni znaju da nemaju ljudstvo koje će spriječiti ofanzivu”, kaže pukovnik John, glasnogovornik operacije.
Ismat Rajab,kurdski zvanicnik u Mosulu ispričao je za Glas Amerike kako Isil, po uzoru na odbranu Medine u bitki na Hendeku, zadnjih nekoliko mjeseci užurbano kopa hiljade dubokih kanala – rovova oko Mosula. Kanali su duboki tri i široki dva metra, te su na nekim mjestima napunjeni uljem. Izgrađeno je hiljade betonskih zapreka. Isıl zna da je bitka za Mosul presudna, zato će učiniti sve što je u njegovoj moći da ga zadrži.
Isil je nazvao mosulsku operaciju “Borba rovova”,kopirajuci time strategiju kojom je Poslanik s.a.v.s. osigurao pobjedu na današnjem području Saudijske Arabije. Bitka stara 14 stoljeća često je opisivana kao borba upornosti, volje da se pobjedi ponižavanje, kao lekcija da se u teškim situacijama mora stati uz vođu.
Jedan öd vođa Isial u Mosulu rekao je sljedeće: “Stiže nam rat, preživljavanje halifeta zavisi od toga kako ćete se vi u Mosulu ponijeti prema nevjernicima”. Ovo je ispričao tridesetogodišnjak koji je proglašen vjerskim vođom u džamiji Omer ibn Hattab u Nahrawanu, predgrađu Mosula.
“Jeste li čuli za borbu u kojoj su muslimani predvođeni Poslanikom s.a.v.s. pobijedili velike snage 627. godine”, upitao je sljedbenike. “Znate li kako su pobijedili u toj bitci? Ljudi su slijedili svoga vođu i nisu mu bili nepokorni. Zbog toga sinovi Mosula moraju biti strpljivi, treba da trpe glad, žeđ i strah. Treba da podupiru halifet te da spriječe neprijatelje da uđu u grad”.
‘Borba rovova’
U drugoj polovini avgusta ove godine Isil je objavio video – poruku namijenjenu Iračanima pod kontrolom Isila, a u kojej se kaže: ”Baš kao u vrijeme Muhameda alejhiselam i sada postoje tri grupe ljudi u novoj borbi rovova. Prva grupa su iskreni vjernici koji se oslanjaju samo na Allaha dž.š., druga grupa su licemjeri koji sumnjaju u Allaha i misle da je pobjeda na strani nevjernika i treća grupa su “kršćani, jevreji, sekularisti i otpadnici od islama” kaže se u poruci.
“Danas Bog želi da se historija ponovi te se i sama ova bitka ponavlja s istom preciznošću i udruživanjem kako bi se spasila Islamska država”, navodi se na kraju poruke.
Izvor: Magazin: Soldier od fortune
Kratki opis bitke na Hendeku
Čim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio informacije o namjerama mnogobožačkih snaga da napadnu muslimane u Medini, sazvao je sastanak sa utjecajnim ashabima kako bi raspravili plan odbrane. Na tom sastanku Selman el-Farisi iznio je ideju da se iskopa hendek (kanal, jarak) i tako spriječi ulazak neprijatelja u grad. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio je tu ideju i nakon obilaska terena oko Medine, precizno odredio rutu na sjevernoj strani Medine na kojoj će se izvršiti kopanje kanala, a to je od brdašca El-Mizad prema Zubabu do kule Ratidž. Ovo je bio odličan izbor jer je jedino sjeverna strana Medine bila otkrivena i samo s te strane neprijatelj je mogao prodrijeti u grad. Sa svih drugih strana Medina je imala prirodnu zaštitu i s tih strana nije postojala bojazan od neprijateljskog upada: sa južne strane nalazila se visoravan sa mnoštvom gusto zasađenih palmovika koji su izgledali kao neprobojna ograda; sa istočne strane nalazilo se krševito brdo Vakim, a sa zapadne krševito brdo El-Vebra, ova dva brda bila su prirodne tvrđave. Sa jugoistočne strane muslimanima su leđa štitile utvrde židovskog plemena Benu Kurejza, koji su imali sporazum sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, da nikoga ne podstiču i ne pomažu protiv muslimana. (Es-Sallabi, Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika) Dužina kanala iznosila je 5.000 laktova (oko tri kilometra), širina oko devet laktova, dubina između sedam i deset laktova. (dr. Rizkallah, Es-Siretun-Nebevijje fi du‘il-mesadiril-aslijje)
Vrijeme u kojem se desio ovaj neprijateljski napad nije bilo povoljno za muslimane: godina je bila nerodna, vrijeme veoma hladno, hrane je bilo vrlo malo. Njihovo jelo najčešće se sastojalo od ustajalog loja neugodnog mirisa koji bi se pomiješao sa malo pšenice koji su se zajedno kuhali, ali su zbog velike gladi i to jeli. A ponekad su imali samo nešto datula. (dr. El-Umeri) Unatoč teškim uvjetima rada, kopanje kanala završeno je veoma brzo. Ibn Sa‘d navodi da je iskopan za svega šest dana, što je mišljenje koje odabire i dr. Ekrem el-Umeri; En-Nevevi smatra da je trajalo petnaest dana, Ibn Ukbe smatra da je trajalo blizu dvadeset – a za ovo mišljenje se opredijelio dr. Rizkallah jer je Ibn Ukbe od povjerljivih prenosilaca i dobar poznavalac Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, bitaka; a El-Vakidi dvadeset i četiri dana. U kopanju kanala učestvovali su svi muslimani: i bogati i siromašni, a njihov uzor u tome bio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je podnosio najveći teret. Od silnoga rada toliko je bio prašnjav da mu se od prašine nije mogla nazrijeti koža na stomaku.
Prema Ibn Ishaku, mušrička saveznička vojska brojala je 10.000 boraca, a muslimanska 3.000. Ibn Sa‘d navodi da su Kurejšije sa ruljom iz različitih plemena koja im se pokoravala, te sa nekim arapskim plemenima koja su pristala činiti ovaj mušrički vojni savez, krenuli iz Mekke sa 4.000 boraca, 300 konja i 1.500 deva, a u Merri Zahranu im se priključilo 700 boraca iz plemena Benu Sulejm. Ibnul-Dževzi na to dodaje još da je pleme Fezara učestvovalo sa 1.000 boraca, Ešdže’ sa 400 i Benu Murra sa 400. Sveukupno to je 6.500 boraca, a preostalih 3.500 činili su Benu Esed i pleme Gatafan sa brojnim ograncima. (dr. El-Umeri) Kurejšije i plemena koja su došla s njima ulogorili su se u području zvanom Ruma između El-Džurufa i Zugabe, na mjestu gdje su se tokom kišnih dana slijevale vodene bujice s okolnih brda pa je nazvano Medžmeul-Esjal (doslovno: stjecište bujica), dok su se Benu Esed i pleme Gatafan, sa svojim ograncima, ulogorili u mjestu Zeneb Nakma pored Uhuda. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je brdo Sel’ svojim komandnim mjestom i vojnim logorom.
Genijalnost Vjerovjesnikove, sallallahu alehi ve sellem, taktike i detaljno planiranje. Mušrička vojska bila je iznenađena kanalom koji su ugledali pred sobom jer u svom načinu ratovanja Arapi nisu poznavali takvu taktiku odbrane. Taj potez Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je faktor iznenađenja koji je potpuno poremetio planove mušrika te je narušio njihovo jedinstvo i oslabio im borbeni moral, jer umjesto da već vode borbe po medinskim ulicama, mušrici su sada morali razmišljati šta da urade. Muslimanska vojska nalazila se između brda Sel’ i hendeka. Ovo brdo bilo je izuzetno važan strateški položaj jer su iza njega počinjala medinska naselja, a ispred njega bio je hendek te su muslimanski borci bili zaštićeni od napada sleđa, a sa njega su imali dobar pregled naprijed ka hendeku i neprijateljskim položajima. Pored svega toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da žene, djeca, starci i oni koji nisu mogli učestvovati u borbi, borave u muslimanskim utvrdama gdje su bili sigurni od unutrašnjih neprijatelja. Briljantnost ovog poteza pokazala se kada je pleme Benu Kurejza odlučilo prekršiti sporazum te su pokušali napasti muslimanske porodice, ali nisu uspjeli provaliti u utvrde. ( časopis Asr)
